poremecaj-sluha-headerporemecaj-sluha-headeriiporemecaj-ravnoteze

Poremećaji sluha i ravnoteže

Oslabljen sluh, šum u uhu, osjećaj pritiska u ušima…. vrlo su česti problemi u svakoj životnoj dobi. Da bismo bolje razumjeli uzroke i načine liječenja nekoliko osnovnih anatomskih pojmova.

Uho je podijeljeno na tri dijela: vanjsko (uška i zvukovod), srednje (bubnjić, slušne koščice) i  unutrašnje uho u kojem se nalazi pužnica i centar za ravnotežu. Tanka opna ušnog bubnjića dijeli vanjsko uho od srednjeg. Prostor srednjeg uha je Eustahijevom cjevčicom (tubom) povezan sa stražnjim dijelom nosa i predstavlja funkcionalnu cjelinu s nosom i dišnim sustavom.

Pogledajmo to na shemi:

shema

Što može izazvati poremećaj sluha i šum u uhu?

  1. VANJSKO UHO: strano tijelo uha, upala vanjskog uha,  obilna ušna smola koja zatvara zvukovod, tumori
  2. SREDNJE UHO: upale (akutne i kronične), perforacija bubnjića (traumatska, barotrauma i sl), i najčešće u dječjoj dobi poremećaj izjednačavanja tlaka u srednjem uhu zbog začepljene Eustahijeve cijevi (opširno u Priručniku „Mama boli me uho!“)
  3. UNUTARNJE UHO: oštećenje bukom (akuttno ili kronično), starenje, ototoksični lijekovi, trauma, tumori, poremećaji cirkulacije, upale, autoimune bolesti.

 

Najčešći simptomi bolesti uha su:

  1. bol
  2. curenje iz uha
  3. zaglušenost (oslabljen sluh)
  4. šum u uhu
  5. vrtoglavica

 

BOL U UHU (OTALGIJA)

Otalgija (uhobolja) je subjektivan osjećaj boli u uhu. Nastaje kao rezultat bolesti ušnih struktura (primarna uhobolja) i bolesti okolnih anatomskih struktura s kojih se bol prenosi prema uhu (sekundarna ili prenesena uhobolja). U dječjoj dobi češće su primarne, a u odrasloj sekundarne uhobolje.

 

1. Svaka uhobolja nije upala uha.
2. Svaka upala uha ne zahtijeva antibiotsko liječenje.

Važno je zapamtiti!

Uzroci primarne i sekundarne uhobolje

PRIMARNA OTALGIJA

  • upala vanjskog uha
  • strano tijelo u vanjskom uhu
  • “čep” ušne smole u zvukovodu
  • upala srednjeg uha
  • “podtlak u srednjem uhu”

SEKUNDARNA OTALGIJA

  • bolesti zubala i zubnog mesa
  • bolesti temporomandibularnog zgloba
  • strana tijela i tumori korijena jezika i tonzila
  • upale usne šupljine i ždrijela
  • upale grkljana i sinusa

 

KAKO PREPOZNATI PRAVU UPALU UHA?

Iz ranije navedenog jasno je da valja razlikovati upalu vanjskog od upale srednjeg uha.

Evo nekoliko osnovnih razlika

tablica-2

U tablici se vidi da nema upale srednjeg uha bez prethodne prehlade i začepljenog nosa. Jednako tako, upala srednjeg uha u dječjoj dobi ima izražene opće simptome (temperaturu, malaksalost, gubitak teka, povraćanje, proljev).

 

Upala vanjskog uha

Upala vanjskog uha predstavlja upalu kože zvukovoda, koja je vrlo tanka i bez potkožnog masnog tkiva te je čvrsto srasla s kosti i hrskavicom. Zbog toga je koža vanjskoga slušnog hodnika izrazito osjetljiva na bol. Dijete navodi osjećaj nelagode koja ima raspon od svrbeža do vrlo jake boli koja se pojačava pomicanjem uha, otvaranjem usta i žvakanjem. Tijekom upale koža zvukovoda se zacrveni i otekne, što dovodi do zatvaranja kanala kojim zvuk putuje do srednjeg uha, pa zbog toga dijete slabije čuje. Uz to se može javiti i iscjedak iz uha.

slika-2

Akutna upala vanjskog uha. (Vidi se crvenilo i otečenost kože zvukovoda uz proziran sekret iz uha te ostatke ušne smole.)

Upale vanjskog uha češće su ljeti, a zimi obično samo u osoba koje se bave vodenim sportovima (bazeni), jer stalna vlažnost uha predstavlja podlogu za razvoj bakterija i gljivica. Rijetko se javljaju u djece mlađe od godinu dana.

Nekoliko mudrih:

  1. Ako ste na ljetovanju žalite se na bol u uhu, nemate temperaturu i nije Vam začepljen nos, vjerojatno imate upalu vanjskog uha.
  2. Probali ste ukapati kapi u uho, ali jednostavno ne prolaze? Vjerojatno je koža zvukovoda jako otečena, a kanal u cijelosti zatvoren, pa kapi ne mogu ući. U tom slučaju otorinolaringolog će u zvukovod postaviti trakicu s antibiotskom i protuupalnom masti kako bi se postiglo otvaranje kanala, što će omogućiti daljnje liječenje kapima. Trakica ostaje u uhu dva dana.
  3. Tijekom upale vanjskog uha ne močite bolesno uho. Zaštitite ga vatom koju s vanjske strane možete premazati vazelinskom kremom.
  4. Obavezno uzmite analgetik na usta dok se upala ne smiri.

 

Kako spriječiti ponavljanje upale vanjskog uha?

  1. Ne čistite uši štapićima za uho ni bilo čim drugim (ukosnicama, čačkalicama, pincetama) jer na taj način možete oštetiti kožu zvukovoda i otvoriti vrata za ulaz bakterija i gljivica u kožu, što uho predisponira upali!

Osim toga štapićima “nabijate” ušnu smolu do bubnjića, odakle više ne može izaći prirodnim putem (pomicanjem zvukovoda tijekom govora, plakanja, zijevanja i žvakanja), a to dovodi do daljnjeg osjećaja nelagode i zaglušenosti. Ušna smola (cerumen) čisti se samo s onog dijela uške i zvukovoda koji je dostupan pogledu (to se napravi prstom omotanim u gazicu)! Dobro je da su uši malo “zamašćene” ušnom masti – ona ima protubakterijsko djelovanje. Ponekad možete koristiti blaga ceruminolitička sredstva za otapanje cerumena.

Stari otorinolaringolozi kažu: “Ne stavljaj u uho ništa manje od lakta!”

  1. Ne perite uši sapunom i/ili šamponom – odmašćena je koža osjetljivija na infekcije, a smanjuje se i kiselost kože, čime se gubi njezina prirodna zaštita.
  2. Nakon kupanja obrišite uho kako je već rečeno i svaku ušku i zvukovod sušite sušilom za kosu podešenim na najmanju snagu i udaljenim 30 cm od uha. Bakterije i gljivice ne mogu rasti bez vlage.
  3. Vodite računa o higijeni slušalica za uši koje se redovito razmjenjuju.

Liječenje upale vanjskog uha gotovo uvijek je lokalno (masti, kapi), uz uzimanje analgetika na usta, i traje oko sedam dana. Samo u slučaju vrlo jake upale potrebno je davati antibiotik na usta. Nakon sanacije upale sluh je uredan.

Poremećaji sluha

Da bismo otkrili pravi razlog Vaših problema valja krenuti ispočetka:

  • otoskopski pregled kojim se ispituje vanjsko i dijelom srednje uho
  • timpanometrija: ispituje se podatljivost lanca slušnih koščica i bubnjić ovisno o promjenama tlaka u srednjem uhu (najčešće u djece)

audiometrija_uredaj

  • tonska audiometrija: ispituje se slušnost tonova raznih frekvencija i snage

audiometrija_uredajii

 

Ova pretraga je subjektivna i traži suradljivost ispitivane osobe te se ne može izvesti djeci mlađoj od 5 godina, osobama s otežanom komunikacijom poradi neuroloških ili psihičkih bolesti).

Pogledajte u filmu kako izgleda timpanometrija i tonska audiometrija:

 

Svaka od pretraga je bezbolna, neškodljiva i traje relativno kratko. Na ovaj način više od  90 % uzroka smetnji sluha bude otkriveno i usmjereno u liječenje (kirurgija – postavljanje cjevčica, operacija treće mandule, slušni aparat, maskiranje šuma i sl.).

Ukoliko je potrebno valja proširiti obradu na  govorni audiogram, otoakustičku emisiju, evocirane slušne potencijale (BERA) ili ev  magnetnu rezonancu ili MSCT  temporalne kosti, pontocerebelarnog kuta i mozga.

 

Poremećaji ravnoteže

Osjet ravnoteže nije jednoobrazan i smetnje se mogu javiti na više razina, a da pacijent to prikazuje poznatom rečenicom: „Manta mi se!“

Centar za ravnotežu u unutarnjem uhu jedna je od karika  zajedno s malim mozgom, osjetom za vid i propriocepciju koji sudjeluje u doživljaju položaja vlastitog tijela, glave i vrata i u odnosu na okolinu.

Ukoliko je vrtoglavica perifernog tipa (dakle vezana uz unutarnje uho) pacijent će imati simptome kao morska bolest: mučnina, povraćanje, predmeti se vrte oko bolesnika (ne osjećaj  nelagode u glavi) i smetnje  se pogoršavaju kada se zatvore oči i kada se pacijent pomiče. Takvi bolesnici u akutnim stanjima obično nepomično leže bojeći se  svake male promjene položaja i drže zatvorene oči. Pacijenti sa centralnom vrtoglavicom (vezanom uz mali mozak) kažu da imaju osjećaj da im glava nije svoja, da im se muti u glavi i mogu imati mučninu i povraćanje, ali ne tako snažnu kao u prethodnom slučaju.

Oštećenje centra za ravnotežu najčešće je vezano uz poremetnju cirkulacije tj začepljenje male aretrije koja dovodi kisik do unutarnjeg uha ili uz virusne infekcije.  Obično u takvih bolesnika postoje kardiovaskularni rizici (povišeni krvni tlak, pušenje, povećana tjelesna težina, povišeni kolesterol, trigliceridi i šećer u krvi).

Nerijetko postoji preklapanje simptoma periferne i centralne vrtoglavice vezano uz poremetnju cirkulacije u vertebralnim arterijama koje prolaze kroz vratnu kralježnicu i usljed degenerativnih promjena u  i izmedju kralježaka dolazi do smetnji u dotoku kisika i hranjivh tvari u mali mozak  i u unutarnje uho. U tom slučaju valja napraviti Color Dopler krvnih žila vrata i obradu vratne kraljženice, pregled neurologa i ev.  fizijatra uz susljednu fizikalnu terapiju.

Danas su jako popularne vježbe za rehabilitaciju centra za ravnotežu o čemu ćemo Vas naknadno izvjestiti kada budu u ponudi naše ambulante i Splitske kuće zdravlja.

Prva karika u postavljanju dijagnoze je otoneurološki pregled:

  1. otoskopski pregled
  2. testovi koordinacije i ravnoteže  – nistagmus, test ispruženih ruku, test prst – nos, Romberg, test stupanja…hod po ravnoj crti…

Dodatno je potrebno napraviti toplinski pokus ili videoelektronistagmografiju (VENG) koja se radi u KBC Split.

 

ŠUM U UHU – SIMPTOM SA STO LICA
prof.dr.sc. Željka Roje, Privatna ORL ordinacija Split

http://www.24sata.hr/lifestyle/simptom-sa-sto-lica-sumi-vam-u-uhu-ne-pretjerujte-s-kavom-493356

 

LIJEČENJE I REHABILITACIJA PACIJENATA S VRTOGLAVICAMA

 

VRTOGLAVICA ( lat. Vertigo) predstavlja snažnu iluziju da se prostor vrti oko bolesnika (objektivni vertigo ) ili da se bolesnik kreće u prostoru ( subjektivni vertigo ). Do pojave vrtoglavica dolazi zbog poremećaja u bilo kojem dijelu za percepciju prostora i uvijek je neugodan doživljaj udružen sa otežanim održavanjem ravnoteže i hoda.

Obično je praćena znacima poremećaja u neurovegetativnom živčanom sustavu kao što su mučnina, povraćanje, bljedoća kože i sluznica, pojačano znojenje…

Postoje dva glavna tipa vrtoglavice, ovisno o načinu njezinog nastanka: centralne i periferne. Iako se očituju na sličan način terapija je bitno drugačija. U praksi je 90% vrtoglavica perifernog podrijetla. Centralne vrtoglavice su uvijek posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava i praćene su drugim neurološkim ispadima (glavobolja, dvoslike, gubitak svijesti,…). Javlja se kod moždanog udara, tumora mozga, poremećaja moždane cirkulacije, multiple skleroze ili drugih degenerativnih bolesti.

Periferne vrtoglavice (vezane uz oštećenje centra za ravnotežu u untarnjem uhu) mogu biti jednokratne (akutne) i povratne (rekurentne). Kako je uzrok bolesti u unutarnjem uhu, mogu biti praćene simptomima smetnji sluha (nagluhost, šum u uhu).

Jedan od najčešćih perifernih poremećaja je tzv. BPPV (benigni paroksizmalni položajni vertigo) očituje se pojavom vrtoglavice pri određenim kretnjama glave ( npr. zabacivanje glave ili nagli pokret glave u jednu stranu). Drugi najčešći uzrok je tzv. PPPD (perzistentna posturalno-percepcijska vrtoglavica). Prisutna je nerotatorna vrtoglavica u vidu dezorijentiranosti i nestabilnosti koja kontinuirano traje najmanje 3 mjeseca, većinu dana u tjednu, satima, ne nužno po cijeli dan!

BPPV je najčešće praćen vegetativnim smetnjama ( mučnina, povraćanje, znojenje,..) dok je sluh dobro očuvan. Nastaje kao posljedica lošeg pozicioniranja malih otolita u centru za ravnotežu u unutarnjem uhu koje treba adekvatnom manipulacijom vratiti na pravo mjesto (laički rečeno). Dijagnoza se postavlja provokacijskim položavajućim probama kao npr. Dix- Hallpikeovom probom koja može biti i samo subjektivno pozitivna.

 

Pojavu BPPV-a mogu umanjiti razne vježbe te različiti oblici repozicijskih postupaka s ciljem postavljanja glave i tijela u određeni položaj u prostoru tijekom određenog vremena kako bi se otoliti vratili iz polukružnih kanalića na neko manje osjetljivo mjesto. Najčešće koristimo Eppley-ev i Semont-ov manevar kojima se pomoću promjene položaja tijela umanjuje pojava simptoma te Brandt- Daroffove vježbe kojima se vrtoglavica izaziva postavljanjem glave u najnepovoljniji položaj i na taj se način tijelo „prisiljava“ da se što prije privikne na vrtoglavicu kako bi je naučilo korigirati.

 

U dugotrajnim poremećajima ravnoteže važan dio terapijskog postupka je vestibularna rehabilitacija. Omogućuje oboljeloj osobi da provođenjem raznih vježbi nauči nadvladati simptome vrtoglavice. Skupine rehabilitacijskih vježbi su:

  • Adaptacijske vježbe
  • Supstitucijske vježbe
  • Habituacijske vježbe
  • Opće vestibularne vježbe

Preduvjet za rehabilitaciju je adekvatna psihofizičko sprema i stanje bolesnika da bi uopće mogao izvesti opisane vježbe.

 

Vrtoglavica je vrlo čest i neugodan simptom koji značajno narušava kvalitetu života. Stoga u našoj ustanovi provodimo medicinsku rehabilitaciju pod stručnom palicom višeg fizioterapeuta Josipe Mlikotić koja je osim svog osnovnog dugogodišnjeg iskustva u fizikalnoj terapiji dodatno educirana za liječenje i rehabilitaciju ovako specifičnih poremećaja.