U ordinaciji precizna dijagnostičarka, u kirurškoj dvorani smirena otorinolaringologinja, na terenu za badminton sigurna igračica i osvajačica brojnih zlatnih odličja. To je tek dio životnog puta poznate splitske liječnice prof.prim.dr.sc. Željke Roje, dr.med. specijalistice otorinolaringologije i kirurgije lica i vrata.

Mnogi ovu nasmijanu liječnicu prepoznaju s predavanja, simpozija jer u njezinom impresivnom životopisu medicina zauzima najviše stavki. No u ranoj školskoj dobi nije se činilo kako će medicina biti njezin životni poziv, priča nam dr. Roje. Sport je u njezinom životu, uz obitelj, bio na prvom mjestu još od osnovne škole.

– Ovakav rad daje mi mogućnost organizacije posla i rasporeda odmora i rada prema vlastitim kriterijima uz osmišljavanje slobodnog vremena na način koji najviše volim: obitelj, prijatelji i sport. Sport je bio i ostao važan dio mog života i redovito gledam nogomet i rukomet na televiziji ili uživo. Obožavam energiju mase i huk s tribina. Obožavam borbenost i zajednički duh na travnjaku ili na parketu. Ali iznad svega danas volim badminton i moju „badmintonsku sektu“ zaljubljenika u ovaj zahtjevni sport.

Od lani čak igram na turnirima ADA lige. Nikad nije kasno! Sve što sam radila u životu pomoglo mi je u nekim aspektima medicinske struke i učinilo me boljim i kompletnijim liječnikom. A najviše od svega veseli me činjenica da u zenitu ove avanture vidim nasmijano lice naše kćeri Mie i velike crne oči naše unučice Lucije! Rekli bi u Splitu „Vridilo se rodit!“ emotivno će dr. Roje.

Ključan telefonski poziv

Ljubav za badminton i to onaj rekreativni rodila se u maloj dvorani Pomak, na splitskim Stinicama.
– Dugo su me nagovarali da se priključim igri na velikom terenu i na malo ozbiljnijoj razini, ali nekako nisam imala dovoljno samopouzdanja, priznaje dr. Roje.

No kako kaže, ipak jedan telefonski poziv, od njoj tada nepoznate osobe, a sada njezinoga partnera u mješovitim parovima i uvjeravanje “ma možeš ti to, dođi i probaj…” u dvije i pol godine promijenio je sve. Priključila se toj velikoj badminton obitelji entuzijasta čiji broj iz dana u dan raste.

Sada ćemo otkriti i glavnog “krivca” za ovaj sport.
– Na badminton me “navukao” moj dragi kolega Ivica Pavičić i često bismo nakon 24 satnog dežurstva u devet ujutro već bili na terenu. On je bio jako strpljiv i poticajan, a ‘jednom sportaš uvijek sportaš’ u meni je bez problema prihvaćao njegove upute i savjete. Mišići su usvojili neke druge pokrete, a brzine nikad nije manjkalo kao ni koncentracije koja je jako važna u badmintonu, govori dr. Roje. Moj prvi turnir bio je prije dvije godine u Varaždinu. Tada sam igrala C kategoriju u mješovitom paru i ženskom paru, tu treba pojasniti kako se ADA liga igra u 4 kategorije: A, B, C i D.

Već u prvoj sezoni osvojila sam C kategoriju i prešla u višu B kategoriju u kojoj igram sada. Ove godine od pet turnira sam u četiri bila zlatna i u jednom srebrna u ženskom paru. U mješovitom dvaput zlatna, jednom brončana… Kaže moj suprug, koji me vjerno prati na svim natjecanjima i trpi moju ovisnost o badmintonu: “Ti sama imaš više godina negoli svi ostali na postolju!” želeći istaknuti da prosjek godina natjecatelja u B kategoriji je sasvim sigurno ispod 30, a ja imam 57, s osmijehom će dr. Roje.

Antistresni program

Kad je pitaju što vidi u badmintonu ne može to točno definirati, no kaže:

– Sigurno znam da djeluje kao antistresni program i bijeg od svakodnevice. Posao liječnika je stresan, prepun odgovornosti i uistinu ti treba povremeno razbistriti glavu i misliti tih sat ili dva samo na pero koje leti, obranu od smesha i kako “prodati krivo oko” suparniku na mreži… Igra u paru je posebno zanimljiva jer puno ovisi o suradnji partnera, dogovoru i načinu “pokrivanja” terena. Ako ništa drugo, zbog badmintona sam sigurno smirenija liječnica. Dobra atmosfera na treningu, natjecateljski duh, radost druženja puno je bolji antidepresiv od farmakološke pomoći. Moji prijatelji koji se na bave sportom teško razumiju što zapravo radim. Dosta su me na početku zadirkivali i ponekad zamjerali jer uvijek trčim na trening, ali sada i oni vide da je to nešto što mi puno znači i postali su mi podrška, zadovoljno će dr. Roje.

Badminton klub Split

Osim igre, badminton joj je donio u život brojne drage ljude, poneki su joj postali i pravi prijatelji i zato ta priča ima i dodatnu dimenziju. Inače, Badminton klub Split osnovan je 2006. kao sportsko udruženje, a 2008. je registriran u Hrvatskom badminton savezu. Sudjeluje u brojnim natjecanjima i u svim starosnim kategorijama.
– Ja sam dio seniorskog ogranka koji broji otprilike 50ak članova. Aktivni smo sudionici na turnirima regionalne ADA lige koja se odvija u sedam gradova: Ljubljana, Sarajevo, Brežice, Beograd, Opatija, Varaždin i Zagreb. Na tim turnirima bude preko 270 natjecatelja i taj jedan dan dvorana se pretvara u pravo borilište, ali s puno ljubavi, prijateljstava, emocija i druženja.

Poziva one koji su u Splitu ili negdje blizu da dođu na prvi ADA turnir u Splitu, u dvorani na Gripama 10. svibnja od 8.30 do 20.30.

Vidjet ćete oko 300njak istinskih zanesenjaka koji ustrajno rade na svom tjelesnom, emocionalnom i duševnom zdravlju kroz bavljenje sportom koji se igra cijelu godinu, ne ovisi o vremenskim prilikama i nema limit godina!

Na ovaj je način naš Split stavljen na badmintonsku pozornicu međunarodnog karaktera. Uz pomoć sponzora i volonterskog rada brojnih članova pokazat ćemo još jednom kakav je Split domaćin. I to u tjednu kada slavimo našeg zaštitnika Sv. Dujma! Dobrodošli u Split grad povijesti, kulture, čistog mora i zabave, a ovaj put i u grad badmintona!

Volim medicinu, badminton, ali najviše od svega veseli me činjenica da u zenitu ove avanture vidim nasmijano lice naše kćeri Mie i velike oči naših unučica Lucije, Marte i Anđele. Rekli bi u Splitu „Vridilo se rodit!“ emotivno će dr. Roje. Ovim ćemo i završiti inspirativnu priču o dr. Željki Roje, iz ordinacije do terena, od nesuđene nam kolegice novinarke do članice Akademije medicinskih znanosti, od prekinute rukometne karijere do zlata u badmintonu. Neka takav uspješan niz što duže traje.

Preuzeto sa: www.portalzdravlje.hr
Autor: Ojdana Koharević

SPECIJALISTICA OTORINOLARINGOLOGIJE ŽELJKA ROJE ZA TV DALMACIJU – ZDRAVI BILI 30.01.2025.

Ukoliko želite izgledati mlađe i svježije, ali i zadržati Vašu osobnost prepustite se s povjerenjem u ruke prof.dr.sc. Željke Roje.

Hijaluronski fileri, skinboosteri, botoks, mezoterapija, SkinPen…. izbor je veliki, a nudi ga privatna specijalistička ordinacija za otorinolaringologiju prof. dr. sc. Željka Roje koja se nalazi na adresi Kranjčevićeva 45, Split, u “Splitskoj kući zdravlja” na prvom katu.

Vrsna liječnica prof.dr.sc. Željku Roje, koju osim lijepe vanjštine trenutno krasi titula izvanrednog profesora primarijusa na Medicinskom fakultetu u Splitu kao i titula drage i ljupke, jedne od najboljih splitskih otorinolaringologica, u svojoj ordinaciji između ostalog nudi i usluge:

Juvederm Volite – novi dermalni filer za poboljšanje kvalitete kože. Brišu se sitne bore, dobivamo glatkoću, elastičnost i hidrataciju. Ovo je prvi filer oblikovan tako da je osvježava kozu u trajanju od 9 mjeseci za razliku od mezoterapije koju treba ponavljati, filerom Volite rezultat dobijemo jednim tretmanom i traje 9 mjeseci. Volite pomlađuje lice, vrat, dekolte i ruke.

SkinPen Precision koji može postati Vaš najbolji prijatelj u održavanju kože lijepom, mladenačkom , bez ožiljaka od akni ili hiperpigmentacija jer pomaže kod ublažavanje i smanjenje bora, ublažavanje raznih ožiljaka (ožiljci od akni, operacija, opekotine…), pomlađivanje lica, zatezanje kože, apsorpciju vitamina, lijekova i ostalih aktivnih nutrijenata, ublažavanje strija,…

U suradnji s Dalmacija Danas ‘Ordinacija Željka Roje’ daruje jednu našu čitateljicu ili čitatelja nekirurškim tretmanom pomlađivanja lica (botoks bora na čelu i oko očiju). Sve što trebate napraviti jest otići na našu Facebook stranicu i pratiti upute. Zaigrajte i pomladite se!

O koroni i alergiji, o glasnicama i cijepljenju…. Poslušajte!

Sezona alergije na ambroziju tek je započela, a istovremeno se nosimo s pandemijom. Liječnica je objasnila kako razlikovati simptome i olakšati život s alergijom.

Simptomi COVID-19 bolesti najčešće su respiratorne prirode pa tako liječnici upozoravaju na šmrcanje, kašalj i druge tegobe dišnih puteva. Ipak, otorinolaringologinja izv.prof.prim. dr.sc. Željka Roje, dr. med. ističe kako postoje razlike.

– Kad je riječ o Covidu – 19, rijetko se pojavljuje izrazito curenja nosa i svrbež sluznice te očiju, a kod alergija je to vodeći simptom. Dodatno, kod određenog broja alergičara nema tih simptoma, nego se javlja izrazita začepljenost nosa i posljedično tome gubitak osjetila njuha zbog otečene sluznice. Pacijenti s Covid – 19 gube njuh bez začepljenja nosa i mogu normalno disati, dok je kod ljudi s alergijom disanje iznimno otežano, pa je i to velika razlika. I u konačnici, kod Covid – 19 se pojavljuje makar malo povišena tjelesna temperatura kao znak infekcije, dok u slučaju alergije nema febriliteta – pojašnjava prof. Roje navodeći kako sve ovo specijalistima olakšava dijagnostiku.

Ipak, treba biti pažljiv te uzeti u obzir anamnezu pacijenta i je li od ranije imao alergiju ili se ona tek pojavila te provjeriti epidemiološku sliku i je li čovjek bio u kontaktu s oboljelima kako bi se otklonila sumnja na zarazu. Dodatno, mnogi su ranije bili zabrinuti navodeći da korištenje kortikosteroida i antihistaminika kod ljudi s alergijom oslabljuje imunološki sustav te su zato podložniji zarazi.

– To nije točno jer je prije svega riječ o vrlo malim dozama koje se primjenjuju lokalno, tako da nemaju nikakvog utjecaja na imunitet. Razdoblje cvjetanja ambrozije je od 15. kolovoza do 5. listopada i ljudi s alergijom bi tada svakako trebali koristiti propisanu terapiju, uključujući antihistaminike i intranazalne kortikosteroide – nastavlja prof. Roje.

Savjetuje ljudima s alergijom da redovito prate biometeorološku prognozu i peludni kalendar te da obrate pažnju na koncentraciju polena ambrozije u zraku. Svakako valja boravak u prirodi svesti na minimum, a prije svakog izlaska iz stana treba se dobro pripremiti.

– U ljekarnama se bez recepta mogu kupiti sprejevi za nos koji služe kao filter u zaštiti sluznice u kontaktu s alergenom te prije izlaska treba nanijeti takav sprej. Po povratku u stan valja oprati odjeću te se istuširati i oprati kosu kako biste uklonili čestice alergena, a posebno treba isprati sluznicu nosa fiziološkom otopinom kako bi se količina alergena u nosu svela na minimum – savjetovala je prof. Roje.

Oduvijek je bila odlikašica, i to ona vrsta s prosjekom ocjena od 5, 0. Osnovnu školu završila je u Trogiru, a potom i splitsku Realku, sadašnju V. gimnaziju Vladimir Nazor.

– Učenje mi nikada nije bilo teško. Jako brzo memoriram podatke, mogu učiti za stolom, na podu, čak i u maloj tuš kadi, što se i događalo kada sam spremala stručni ispit. U to doba sam sa suprugom i malom kćerkicom Mijom živjela smo u stanu od 33 kvadrata, a pošto učim naglas morala bih se zatvoriti u kupaonicu – prisjeća se naša sugovornica.

Željka Roje diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Studij u Splitu 1992. godine. Medicinski fakultet još nije bio sastavnica Sveučilišta u Splitu, ali je, napominje ona, vrlo brzo zahvaljujući iznimnom trudu nekih dragih i upornih profesora postao dio splitske sveučilišne obitelji i jedna od njenih perjanica.

UČENJE I RAD

Fakultet je bio zanimljiv i izazovan, posebno na kliničkim predmetima koji traže povezivanje prethodno naučenog i integraciju u vlastiti sustav promišljanja i intuicije. Odmah na prvoj godini studija upoznala je svoga supruga, prof.dr. Damira Roju, i to je bio početak njihovog zajedničkog putovanja; stručnog i životnog.

– Jedno drugome smo bili stalna potpora i referentna osoba kako, koliko i na koji način učiti, naučiti i prezentirati svoje znanje, što je s obzirom na naše kriterije bilo, kako to sada sagledavam, pretjerano detaljno. Oboje smo diplomirali u roku, a kao apsolventi smo se vjenčali i dobili kćerkicu. Bila je ratna 1991. Uvijek mi je žao što su mi se tako divne stvari dogodile u tuzi, neimaštini, strahu za život koji tek nastaje – spominje se dr. Roje.

Na upit koji su joj profesori tijekom studija ostavili najdublji trag, ima spremne odgovore.
– Definitivno karizmatični profesor Matko Marušić na pretklinici i profesor Zvonko Rumoldt na klinici. Neki ljudi jednostavno imaju dar prenijeti znanje, a neki nemaju. I to čini razliku. Osim toga, dobar si predavač ako govoriš o onome što živiš i što radiš svaki dan, a ne o onome što si samo negdje pročitao i naučio napamet. Dinamičan i zanimljiv predavač održava atmosferu u grupi, djeluje poticajno, potkrepljuje ono što iznosi primjerima iz prakse… – drži dr. Roje, a nije zaboravila spomenuti ni njezinoga mentora na diplomskom radu, prerano preminulog prof. Radovana Vidovića koji ju je, sjeća se sa zahvalnošću, naučio kao napisati znanstveni rad i kako razlučiti važno od nevažnog.

Zanimalo nas je kako se odlučila za ORL specijalizaciju, je li to baš bila njezina želja. Tvrdi da nije. Bilo je to, podsjeća, ratno vrijeme i specijalizacije su se dobivale “na kapaljku“.
– Usprkos prosjeku ocjena od 4,96 i objavljenom diplomskom radu u indeksiranom časopisu, čak šest godina sam se bezuspješno natjecala na razne specijalizacije, ali bez rezultata. Danas je to puno pravednije i lakše. U međuvremenu sam radila po cijeloj županiji: Muć, Klis, Vranjica, Mravince, Kučine, Dugopolje, ambulante u Splitu, između ostalog i u ambulanti u Staračkom domu u Vukovarskoj i Lovretu, predavala sam u srednjoj Medicinskoj školi…

Bilo je to jako teško razdoblje i udarac na moj ego. Kako to? Sve sam napravila kako treba: odlične ocjene, diplomirala u roku, i u jedinoj bolnici u Splitu za mene nema mjesta? A gdje god sam bila na stažu svi su me tapšali i govorili “joj, kad bi ti mogla ovdje ostati!“ – prisjeća se teških početaka i priznaje da joj je to kao mladoj osobi punoj ambicija i elana bilo teško razumjeti i prihvatiti. Razočaravajuće “povratnice“ dokumentacije priložene na natječaj bile su joj noćna mora.

– I onda je došla 1998. i prof. Ivo Glunčić i ORL odjel KBC Split su organizirali Kongres hrvatske otorinolaringologije s međunarodnim sudjelovanjem i trebao je netko tko tečno govori engleski i služi se računalom. To je danas normalno znati, ali tada nije bilo. Prema preporuci otišla sam na razgovor kod prof. Glunčića i počela volontirati u travnju 1998. godine. U rujnu sam postala “sekundarac“, a u siječnju 1999. dobila specijalizaciju i zaljubila se u otorinu koja je izvanredan spoj konzervativne i kirurške struke i u potpunosti odgovara mom temperamentu – otkriva dr. Roje.

Čim je položila specijalistički ispit, postala je i asistent na Katedri za otorinolaringologiju, a nakon doktorata znanosti i docenture zamjenik voditelja katedre i tajnik. U istom takvom svojstvu je otišla iz KBC-a Split raditi u privatnu kliniku. Bilo je to 2013. i bila je svjesna da ne može zadržati kumulativni radni odnos, iako joj nije jasno zašto je propis takav, ali se nadala normalnoj satnici i radu sa studentima, jer jako voli taj posao.
Nastavila je predavati na Studiju na engleskom jeziku i izbornoj nastavi iz Medicine spavanja, a usto radi i kao međunarodni edukator o radiofrekvencijskoj kirurgiji glave i vrata u Londonu, Mariboru, Indiji, Estoniji i Norveškoj, čak jednom davno i u kineskom Wuhanu, gradu koji će zauvijek ostati upamćen kao izvor koronavirusa.

VELIKI JAVNI ANGAŽMAN

Mentorica je 20 diplomskih radova studentima medicine, na dvije doktorske disertacije, redovito publicira znanstvene članke u suradnji s kolegama, dakle, radi kao i kada je bila u bolnici. Za sebe tvrdi da nije klasični privatnik, već bolnički liječnik i edukator po vokaciji.
Da imam potrebu educirati, dokazuje i njezin veliki javni angažman. Oduvijek je, kaže, smatrala kako je edukacija najvažnija u prevenciji i liječenju bolesti. To se pokazalo i sada u vrijeme COVID-19 pandemije. Edukacija se, smatra ona, ne odnosi samo na medicinske profesionalce, već i na laike.

– Nije dovoljno biti samo profesor na Medicinskom fakultetu i poučavati studente i medicinske sestre, već treba poučiti “običnog čovjeka” kako se brinuti o vlastitom zdravlju i zdravlju najmilijih. Tako sam počela pisati priručnike za roditelje o “vrućim“ ORL temama koje muče njihovu djecu. Bila sam svjesna da je u svijetu napisano puno raznih ambicioznih priručnika, ali ciljani savjeti o jednom malom segmentu prilagođeni lokalnim uvjetima i okolnostima, temperamentu i karakteru stanovnika uvijek nađu svoje čitače i slušače – smatra dr. Roje.

To je ujedno bio i razlog zbog kojeg je napisala prvu brošuricu “Mama, boli me uho!“. Nakon što su je pročitale i razumjele prijateljice i susjede koje nisu “medicinarke”, priručnik je mogao u tisak. I onda je krenulo dalje s tonzilama, s nosom, grloboljom, alergijama, nosnom sluznicom…
Reakcije ljudi na njezine edukativne brošure su uistinu odlične, a sada priprema i knjigu koja bi to sve objedinila i uključila još neke zanimljive teme iz dječje otorinolaringologije.

– Moja je želja bila da svaka mama u našem gradu ili županiji na prvom pregledu u pedijatra dobije ovu knjižicu koja bi joj bila vodič kroz Scile i Haribde respiratornih infekcija i problema u djece. Ali, nekako nije bilo sluha za tu ideju pa sam to riješila na drugi način i nadam se da ćemo do kraja godine imati knjižicu u rukama. Pandemija nam je malo poremetila planove i presložila prioritete, ali vraćamo se polako u svakodnevicu i idemo dalje – optimistična je naša sugovornica.

A na istom tragu su i edukacijski amaterski video klipovi koje su njezin suprug i ona snimali u vrijeme totalnog lockdowna. Naime, odlukom Kriznog stožera sve privatne ambulante su prestale raditi 20. ožujka 2020. i osjećala se, kaže, beskorisno s ogromnim teretom moralne odgovornosti zbog nečinjenja ničega!

– Pa cijeli svoj vijek sam trenirana liječiti ljude, pomagati kad je najteže i sad kad je takva ugroza tu među nama ja stojim kući! I ne radim NIŠTA! A to je respiratorni virus! I ja sam respiratorni doktor! S ogromnim iskustvom rada s takvim bolesnicima. I zato sam nakon nekoliko dana u dogovoru sa suprugom nazvala prof. Julija Meštrovića, ravnatelja KBC Split i stavila se na raspolaganje u respiracijski centar ako bude potrebe.

Njegova reakcija mi je potvrdila ispravnost odluke i umirila savjest. Već sutra su krenule pripreme za videa pod sloganom “Ostani kući i nešto nauči!“ čiji je cilj bio približiti neka stanja i bolesti iz otorinolaringologije, poučiti ljude samopomoći kako bi što manje išli u KBC Split i na taj način čuvali sebe i svoje obitelji i, naravno, kolege koje su bile zatrpane poslom u novim neprirodnim uvjetima – prepričava dr. Roje.

POTICAJNA SREDINA

Reakcije su bile odlične: preko 10 000 pregleda za svaki video na Facebook stranici “ORL ordinacija Željka Roje”, riječi zahvale i ohrabrenja koje je dobivala bile su pravi znak da je odradila odličan posao.
Upitali smo je i kakvi su današnji studenti. Kaže da su puno samosvjesniji od njezine generacije: točno znaju svoja prava i obveze, izravniji su u iskazivanju svojih želja, mobilniji… A za Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu će reći kako je to izuzetno produktivna, poticajna sredina u kojoj se vrijedni i ambiciozni mogu prepoznati i napraviti razliku.

– Broj produciranih znanstvenih radova, uspješnost naših mladih kolega u inozemstvu i prenošenje i nesebično dijeljenje znanja u matičnoj ustanovi daju širinu i pečat cijelom Sveučilištu u Splitu. Pa i sam rektor je s Medicinskog fakulteta, zar ne? – poentira dr. Roje.
Davno su prošla vremena kad su medicinari znali samo medicinu! Danas su to, kaže dr. Roje, kompletne osobe, društveno osviještene, s brojnim interesima i uspjesima u raznim poljima, glazba, sport, inovatorstvo…

– Pravilnim poučavanjem dobijete mogućnost utjecaja na mlade ljude, na generacije koje dolaze. Zato treba biti dostupan, jednostavan, graditi autoritet na znanju, a ne na sili. Stoga profesori moraju biti naši najbolji ljudi kako bi pomogli u stvaranju i oblikovanju još boljih i sretnijih ljudi i budućih kolega. Profesori moraju biti otvoreni promjeni stavova i razmišljanja sukladno novim znanstvenim dostignućima i istraživanjima, posebno u medicini i zaboraviti na dogmatski pristup kakvom smo u puno navrata svjedočili tijekom školovanja. Trebaju i sami stalno učiti, biti otvoreni za razmjenu iskustava i znanja i biti dio akademske zajednice u pravom smislu riječi – poentira je dr. Roje i za kraj čitateljima Universitasa poklonila citat Richarda Bacha:
”Najprostija pitanja su i najteža pitanja. Gdje si došao na svijet? Gdje ti je dom? Kamo ideš? Što radiš? Razmisli o tome, ponekad, i gledaj kako se odgovori mijenjaju.“

Strast za rukometom i novinarstvom

Tijekom školovanja, Željka Roje je u životu imala i puno drugih interesa koji su je, kako kaže, okupirali više i od škole: rukomet i novinarstvo na prvom mjestu.
– Trenirala sam rukomet od svoje desete do dvadesete godine. Svakodnevni treninzi, utakmice vikendom, pripreme za novu sezonu… to te nauči disciplini, boljoj organizaciji vremena, nauči te da se nosiš s porazima i pobjedama i da ih dijeliš s ostatkom ekipe. Neprocjenjivo! – tvrdi ona.

PIŠE DIANA BARBARIĆ
2. lipnja 2020. – 14:46
Izvor: Slobodna Dalmacija

Dulji boravak u zatvorenim prostorima, pregrijavanje prostora i slabije provjetravanje pogoduju širenju virusa u zimskim mjesecima. To se posebno odnosi na djecu u školama i vrtićima.

Začepljen Vam je nos, ili možda nekontrolirano curi? Boli Vas grlo, peče, suho je? Kišete, kašljete? Osjećate se malaksalo, nemate apetita, možda imate i povišenu temperaturu?

Vi ste samo jedan(na) od onih koji i ove zime imaju akutnu infekciju gornjih dišnih putova, točnije običnu prehladu!

Znate li da od obične prehlade možete oboljeti i do 4 puta godišnje, a da to nije zabrinjavajuće? A djeca čak do 10 puta ili više ukoliko idu u jaslice ili dječji vrtić?

I tako iz godine u godinu! Ako napravimo ekstrapolaciju na cijeli životni vijek to znači sljedeće: tijekom života imamo oko 200 prehlada, što čini 3 do 5 godina našeg života! Zapanjujuće, zar ne?

Preko 200 različitih sojeva virusa

Obična prehlada je virusna infekcija gornjih dišnih putova koju uzrokuje preko 200 različitih sojeva virusa. Šire se jako brzo, jer se prenose kapljičnim putem (govorom, kihanjem, kašljanjem, smijanjem…) Kihanjem se npr. u zrak rasprši 100.000 virusa i to u radijusu od 3.5 metra. Svaka od tih kapljica može preživjeti u okolišu npr. na uredskom stolu, školskoj klupi, mobitelu, priboru za jelo, naslonu stolice ili držačima za ruke u tramvaju ili autobusu oko 48 sati. Zato često nismo ni svjesni da smo se i kad smo se i od koga zarazili.
Stoga dulji boravak u zatvorenim prostorima, pregrijavanje prostora i slabije provjetravanje pogoduju širenju virusa u zimskim mjesecima. To se posebno odnosi na djecu u školama i vrtićima, jer okupljanje više osoba na jednom mjestu, život i rad u grupama doprinosi širenju ovih bolesti.

Ulazna vrata virusima prehlade su sluznice gornjih dišnih putova (nosa, nosnog dijela ždrijela i ždrijela). Na mjestu ulaska dolazi najprije do kolonizacije, potom infekcije i na kraju imunološkog odgovora organizma na prisutnost virusa s posljedičnom upalom.

Tako za simptome prehlade nisu odgovorni samo i isključivo virusi, već i obrambeni mehanizmi našeg tijela koji stvaraju određene molekule i spojeve koji posredno pogoršavaju simptome bolesti. Sve je to očekivano međudjelovanje i borba mikro i makroorganizama u cilju lokalizacije infekcije i očuvanja vlastitog integriteta i zdravlja.

Zato borba protiv akutnih virusnih infekcija gornjih dišnih putova mora biti sveobuhvatna. Jer u suštini su to samoograničavajuće bolesti za koje ne postoji specifično uzročno antivirusno liječenje. Naše tijelo mora samo odraditi najveći dio posla, a brojne mjere i lijekovi koje uzimamo samo umanjuju simptome bolesti, skraćuju njezino trajanje  i poboljšavaju kvalitetu života!

Komplikacijama su posebno podložna mala djeca

Za razliku od prehlade, gripa je vrlo ozbiljna bolest koja neliječena sama po sebi može dovesti do smrtnog ishoda ili može izazvati ozbiljne komplikacije. Komplikacijama su posebno podložna mala djeca, kronični bolesnici i starije osobe. Putovi širenja su jednaki kao u prehladi tako da vrijede iste mjere opreza i prevencije.

Gripa se javlja epidemijski i uzrokuju je samo dva virusa: virus influenze A i B koji su nažalost podložni brojnim mutacijama i zato je pojava epidemije uvijek teško predvidiva kao i određivanje adekvatnog cjepiva.

Zato od gripe možete oboljeti više puta u životu i stoga je potrebno redovito cijepljenje svake godine.

Istaknimo razlike između prehlade i gripe:

Nekoliko savjeta za liječenje prehlade i gripe:

1. Djelujte na sve simptome: začepljen nos, curenje nosa, grlobolja, kihanje, kašalj, povišena tjelesna temperatura kako biste se što prije vratili svakodnevnim obvezama. To možete napraviti koristeći npr. tabletice koje su kombinirani pripravci analgetika, antipiretika i dekongestiva ili razne pripravke za lokalnu primjenu (dekongestivi, sprejevi, propolis…)
2. Nemojte se bojati vazokonstrikcijskih kapi za nos! Primijenjene prema uputama (3 puta dnevno do 7 dana) ne mogu oštetiti sluznicu nosa, a jako će Vam pomoći dok imate prehladu da biste lakše disali, da biste mogli spavati, da biste mogli jesti uz prisutan osjet mirisa i okusa. Budite oprezni s primjenom kapi u jako male djece (do 2. godine života) zbog mogućih kardioloških nuspojava!
3. Odmarajte se što više kako biste stvorili preduvjete vlastitom organizmu za što bolji i snažniji imunološki odgovor!
4. Pijte veće količine tekućine kako biste sekret iz gornjih dišnih putova razrijedili i što lakše iskašljali ili ispuhali kroz nos!
5. Ispirite redovito nos i sinuse opet u svrhu razrjeđivanja i eliminacije sekreta iz sinusa ili srednjeg uha, jer odstajali sekret predstavlja podlogu za rast i razvoj bakterija i time razvoj komplikacija prehlade (bakterijska upala srednjeg uha i sinusa).
6. Koristite lokalne pripravke hipertoničnih otopina za nos koji djeluju kao prirodni dekongestivi („otčepljivači“) po načelu osmoze bez vazokonstrikcije! Ovo je posebno korisno za djecu!
7. Za grlobolju koristite pastile ili sprejeve s lokalnim anestetikom i/ili antiseptikom.

Savjeti za prevenciju prehlade i gripe:

1. općedruštvene mjere:
   1. adekvatni pedagoški standardi u vrtićima i školama koji osiguravaju primjeren broj učenika odnosno djece po kvadratnom metru prostora, osigurano provjetravanje prostora, vlaženje zraka, higijena krevetića, igračaka i pribora za jelo
   2. socijalno-ekonomsko-zdravstveni standard koji osigurava:
      1. raznovrsnu prehranu bogatu vitaminima, elementima u tragovima, mikronutrijentima koji su ključni u imunološkom odgovoru u cjelini
      2. adekvatne uvjete stanovanja (grijanje, hlađenje, termoizolacija prostora, vlažnost prostorija)

• redovita tjelovježba

1. suvremenu medicinsku zaštitu i dostupnost liječnika i/ili ljekarnika
2. edukaciju stanovništva – sektor javnog zdravstva

2. osobne mjere :
   1. Voditi računa o zdravlju nosne sluznice tijekom cijele godine. Održavati redovito higijenu i toaletu korištenjem sprejeva za vlaženje i ispiranje, jer samo vlažna sluznica očuvanog integriteta može se uspješno oduprijeti brojnim virusima koji vrebaju u zimskim mjesecima. Ljeti sve te funkcije obavlja more!
   2. Izbjegavati nagle promjene temperature i vlažnosti zraka, jer to jako oštećuje sluznicu nosa i ždrijela. Stoga, kad izlazite iz vaših toplih domova u hladno zimsko jutro stavite nekakav šal ispred nosa i usta i dišite polako tako zaštićeni dok ne uđete u automobil ili neki drugi zatvoreni prostor!
   3. Boraviti na otvorenom što više (igrati se u parku, šetnja uz more…) Osim što je manja mogućnost prijenosa virusa, izloženost UV zrakama potiče stvaranje vitamina D u našem tijelu koji je važan imunoregulator! Uhvatite doslovno svaku zraku sunca tijekom zime!
   4. Ne voditi bolesnu djecu u vrtić ili školu, jer će se zbog njih razboljeti još puno djece.
   5. Prati redovito ruke, jer se virusi zadržavaju na njima do 48 sati! Ne razmjenjujte mobitele ili pribor za jelo!
   6. U prevenciji i liječenju prehlade mogu se koristiti i tzv. prirodni lijekovi kao npr. preparati Echinacee koji imaju i antivirusni i protuupalni učinak!
   7. NE uzimati antibiotike za liječenje prehlade. Narodna poslovica kaže: “Ako liječiš prehladu, traje 7 dana, a ako je ne liječiš, traje 7 dana”.

U slučaju gripe potrebno je potpuno mirovanje uz gore navedene lijekove. U slučaju teže kliničke slike uzimanje antivirusnih lijekova propisuje isključivo infektolog. Ponekad je potrebna i hospitalizacija.

VAŽNO!

ANTIBIOTICI SE NE PROPISUJU U LIJEČENJU PREHLADE ILI GRIPE OSIM U SLUČAJU KOMPLIKACIJA!

Važnost adekvatne primjene antimikrobnih lijekova ne ogleda se samo u pojedinačnom pristupu prema bolesniku već ima širi društveni značaj.

Često i pri opravdanoj primjeni imaju nuspojave (osipi, mučnina, proljev…)

Djeluju i na tzv. dobre bakterije koje se normalno nalaze u našem organizmu (koža, crijeva…) te narušavaju sklad međuovisnosti mikro i makroorganizama.

Imaju učinak ne samo na pojedinca nego i na čitavu zajednicu, jer se otporne bakterije lako šire i izazivaju teške i po život opasne kliničke slike.

Imajte ovo na umu prije otvaranja kućne apoteke s antibioticima!

Muče Vas problemi s disanjem na nos, imate alergijski rinitis, slabo čujete ili ste možda promukli? Tisuću je raznih problema u području glave i vrata zbog kojih vam može trebati pomoć otorinaloringologa

Tko još nije čuo za vrsnu liječnicu prof.dr.sc. Željku Roje, koju osim lijepe vanjštine trenutno krasi titula izvanrednog profesora primarijusa na Medicinskom fakultetu u Splitu kao i titula drage i ljupke, jedne od najboljih splitskih otorinolaringologica?

Željka Roje kojoj se životna misija pretvorila u samo jednu riječ – zdravlje, danas je na čelu privatne specijalističke ordinacije za otorinolaringologiju u Splitu iako je u mladim danima maštala o rukometnoj karijeri i sportskom novinarstvu, ali san o profesionalnom bavljenju sportom nažalost je prekinuo niz teških ozljeda nakon kojih se okrenula medicini.

Diplomirala je 1992. godine, a od 1998. do 2013. godine radila je u KBC Split, na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata. Otišla je iz bolnice s mjesta pročelnice Kliničkog odjela za ontologiju i dječju otorinolaringologiju. Odluka koja nije donesena preko noći pokazala se itekako dobrom.

Vrata svoje ordinacije u Splitu, u kojoj radi u timu s asistenticom Ivanom Biuk, koja joj je kako kaže i lijeva i desna ruka, prof.dr.sc. Željka Roje otvorila je 8. prosinca 2014., a u nju danas dolaze djeca i stariji.

Zahvaljujući dugogodišnjem međunarodnom iskustvu, operiranjem diljem svijeta i znanstvenoj karijeri i ugledu prof.dr.sc. Željke Roje, s ovom svestranom doktoricom bilo nam je uistinu lako porazgovarati i o zdravstvenim ‘problemima’ današnjeg čovjeka. Ali krenimo redom.

Tko je Željka Roje?

– Teško je govoriti o sebi u trećem licu. Vjerojatno me ljudi koji me poznaju različito  doživljavaju. Svakako, osoba koja je  pokušavala i pokušava održati  ravnotežu  privatnog i poslovnog  života što je ponekad uistinu bilo teško. Osoba koja cijeni  zdravlje iznad svega, jer  dok si zdrav sve se zapreke mogu riješiti: trudom, radom, razgovorom, učenjem…

U mlađim danima maštali ste o rukometnoj karijeri i sportskom novinarstvu,  što je prevagnulo da se okrenete medicini, zdravlju?

– Evo u vrijeme ovog pozitivnog  rukometnog ludila i ponosa moram reći da je rukomet bio moj život  dugih 12 godina i  tada sam  bila sigurna  da će moj životni poziv biti  vezan uz sport.  Međutim, nakon nekoliko teških  ozljeda san o profesionalnom bavljenju sportom  je nažalost  morao biti potisnut i životna energija preusmjerena u nešto drugo. Medicina je bila uistinu slučajni odabir. Nisam od onih koji su  cijeli život znali što će biti kad odrastu.

Tek sa 17  godina odlučila sam da  ću studirati medicinu na veliku radost mog pokojnog oca. Kako sam kroz cijelo  školovanje bila odlikašica nije bilo problema pri upisu i korak po korak medicina i ja smo se  zbližavali i sve  bolje upoznavali i jako zavoljeli.

Gdje ste i kada i diplomirali?

– Diplomirala  sam 1992.  na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Studij u Splitu. To je bilo vrijeme kada  Split nije imao Medicinski fakultet  već  je bio ispostava Zagrebačkog sveučilišta. Danas  s ponosom možemo reći da imamo  izvanredan Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu!

Educirali ste se i van Hrvatske?

– Bavljenje medicinom je  cjeloživotno učenje. Ma koliko dugo radili ovaj posao  uvijek možete nešto novo naučiti. Kao mladi liječnik puno sam naučila od  naših  iskusnih medicinskih sestara i instrumentarki  u operacijskoj  dvorani, od starijih  kolega, kolega  drugih specijalnosti…

Odlasci u inozemstvo  su sastavni dio tog procesa  učenja i praćenja novih  dostignuća,  tehnika, načina liječenja.

Moje najljepše iskustvo bilo je  boravak na  jednoj od najpoznatijih  klinika u svijetu –  Mayo klinici, Rochester, Minnesota, USA. To  je  pravi primjer  dobre  edukacije specijalizanata i pripreme  za brojne izazove na  koje liječnik kirurške  struke  može  naići u svom profesionalnom  životu.

Tijekom specijalizacije priprema te se  da budeš i dobar kirurg, i dobar  znanstvenik i  dobar  nastavnik. Ukoliko ne zadovoljavaš  na svim tim poljima ne možeš ostati  na Mayo klinici. Način komunikacije među  specijalizantima i specijalistima, otvorenost prema kritici i pokušaji mijenjanja  stavova su za mene bili   fascinantni.

Upijala sam otvorenih  očiju svaki segment njihova rada, trudila se sudjelovati u  svim oblicima edukacije i vratila se  bogatija za perspektivu „Kako se educirati da postaneš  kompletan liječnik u univerzitetskoj bolnici?“

Vidjeli ste kako sve što se tiče bolnice funkcionira u Hrvatskoj, vani ste vjerojatno susreli neki drugi sustav, možemo li uspoređivati hrvatsko zdravstvo i neko zapadnoeuropsko ili američko?

– Osim ranije navedene  sustavne i detaljne  edukacije prožete brojnim provjerama  znanja i kompetencija osnovna je razlika u  dostupnosti  najsuvremenijim tehničkim  dostignućima primjenjenim u medicini. Opremljenost operacijskih  dvorana, neograničenost   budžetom,  mogućnost edukacije na teret klinike u kojoj radiš (gotovo sve  moje edukacije plaćene su donacijama ili iz vlastitih sredstava) je ono što čini razliku.

Ono u čemu smo ravni, ako ne i bolji su ljudi. Kirurška spretnost i lucidnost hrvatskih liječnika ne zaostaje nimalo za bilo kojom klinikom u  svijetu. Dapače!

Za ilustraciju toga ja sam godinama  službeni edukator  za radiofrekvencijsku kirurgiju u području glave  i vrata u cijelom svijetu: operirala sam u Norveškoj, Estoniji, Sloveniji, Indiji, Kini, Engleskoj… Iz „male“ Hrvatske!

Koliko ste dugo radili u KBC Split, na kojem odjelu, klinici?

– U KBC-u Split sam radila od 1998. – 2013. na Klinici za bolesti uha grla i nosa s kirurgijom glave i vrata.

Što je prevagnulo da iz bolnice odete s mjesta mjesta pročelnice Kliničkog odjela za ontologiju i dječju otorinolaringologiju? Da je vrijeme za novi korak – otvaranje vlastite specijalističke ordinacije?

– Nikada sebe nisam vidjela kao privatnika i mislila sam da  nikada neću napustiti  bolnicu. U tih  15 godina praktički sam živjela  bolnicu i za bolnicu  često nauštrb vlastite obitelji. Dani su prolazili jedan za drugim  u stalnom radu, dežurstvima, napredovanju u znanstvenom i nastavnom  smislu i mislila sam da je to jedini svijet kojem uistinu pripadam i kojeg  želim malo drugačije organizirati kako bi iskoristivost ljudi, resursa i vremena bio što bolji. Ljudi su to obično  doživljavali kao  beskrajnu ambiciju, ali ja jednostavno  ne znam drugačije. Kako  je moj suprug liječnik  i  isti kao i ja neprestano  smo podizali jedan drugome  ljestvicu u onome „ Brže, više, jače!“ i trudili se drugima objašnjavati kako se neke  stvari mogu  promijeniti na bolje.

Ali, godine  donesu mudrost i shvatiš da trud nije uvijek  dovoljan i da ne možeš promijeniti sustav. To je značilo da se  moram promijeniti ja. Kako se geni i životni postulati na kojima počiva  cijeli tvoj rad i življenje ne mogu mijenjati promijenila sam sredinu.

Nije mi  bilo lako. Odluka je sazrijevala nekoliko godina i kad  sam ju donijela znala sam da  je jedina moguća. Nikada nisam požalila i o vremenu u bolnici razmišljam  sada s nekim odmakom uvijek pozitivno i s  posebnom dragošću, jer me je puno toga naučilo, dovelo mi u život puno dragih ljudi, i pacijenata i kolega.

Nikome ništa ne zamjeram i bilo bi mi drago da ni meni nitko ne zamjera ništa, jer svi smo mi tu radi naših bolesnika, naših studenata, specijalizanata  i svojim radom i primjerom moramo pokazivati najbolje od sebe. Ja sam uvijek otvorena za suradnju  i zajedničke projekte.

U Splitu ste vrlo hvaljena u odnosu rada s djecom. Koja je tajna?

– Hvala Vam na pohvali. A nema  tu tajne! Jednostavno volim djecu i djeca vole mene. To ili imaš ili nemaš. Nema glume, jer vas djeca  brzo pročitaju.

Uvijek se trudim  gledati ih  kao osobe, obraćati im se izravno tako da se osjećaju kao subjekti, a ne kao objekti. Primjerice: ‘Dobar dan. Ti si Marko? Pa Marko zašto si ti danas  došao u tete Željke umjesto da se igraš vani ili da si u vrtiću ili školi? Što te smeta?’,… i tako razgovor krene

Trudim se objasniti im svaku pretragu – posebno neke koje  su malo neugodne jednostavnim jezikom prilagođenim djeci.

Isto tako  rijetkom nosim bijelu kutu, jer u neke djece izaziva strah.

Usprkos tome ima djece  s kojima je jako teško uspostaviti kontakt, koja plaču od trenutka kad su ušli u ordinaciju  dok ne izađu, tuku me pri pregledu, psuju, pljucaju, tuku roditelje… to je jako mali broj, ali svaki put ostanem osupnuta kad tako nešto  vidim.

Koliko danas djeca (u dobi do 10 godina) imaju respiratornih problema u odnosu na vrijeme kada ste tek počeli raditi u KBC Split? Što mislite da je razlog rastu tog broja?

– Broj infekcija je otprilike isti –  8 – 10 prehlada  godišnje, pokoja upala  grla ili uha i to je to. U značajnom porastu  su alergijske  bolesti  gornjih dišnih putova i  kronične bolesti u smislu grkljanskoždrijelnog refluksa, autoimunih  bolesti i sl.

Danas sve više djece/osoba boluje od astme, atopijskog dermatitisa ili alergijskog rinitisa. Koliko se često u svom poslu susrećete s tim slučajevima?

– Svakodnevno.  Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je pred  desetak godina predvidjela  da će u 2020. svako drugo dijete biti na  nešto alergično. I eto nas u toj 2020. Što više reći?!

U Vašoj ordinaciji se bavite i medicinom spavanja. Možete li pobliže objasniti o čemu je riječ?

– Medicina spavanja  je relativno nova grana u medicini koja je multidisciplinarna i sveobuhvatna. Bavi se poremećajima spavanja u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Ono  gdje je  uloga otorinolaringologa nezamjenjiva jesu poremećaji disanja  tijekom spavanja koji obuhvaćaju hrkanje i  opstrukcijsku apneju u spavanju (prekide disanja tijekom spavanja).

Pacijenti koji imaju opstrukcijsku apneju cijelu noć provode u neokrepljujućem snu prožetom stalnim mikrobuđenjima uslijed nedostatka  kisika. Takve osobe  kao da rone  cijelu noć i hvataju zrak, umjesto da se odmaraju. Stoga su danju jako pospani, umorni, imaju smetnje pažnje i koncentracije i sl. Djeca  s takvim problemima često nisu pospana nego se doimaju  psihomotorno nemirna , agresivna, „zločesta“ i često se proglašavaju  ADHD –om.

Takva  djeca  češće mokre u krevet, nemirno spavaju, preznojavaju se noću,  škrguću  zubima…

Manjak  kisika koji traje  dulje vrijeme odražava se na sve organe i organske sustave posebno na srce i krvne  žile, mozak, regulaciju šećera u krvi  te takve osobe  imaju povećan rizik za razvoj kardiovaskulanih  bolesti, dijabetesa, povišenog tlaka i sl.

Zato je prepoznavanje i pravodobna  dijagnoza i terapija ovakvih  bolesnika ključna  za  njihovo  dugoročno zdravlje.

Otorinolaringolog  svojim pregledom odredjuje  postoji li mehanička  zapreka u gornjem  dišnom putu koja  dovodi  do  hrkanja i/ili apneje i sukladno  tome postavlja indikaciju za ev.kirurško liječenje. Najčešće liječenje mora biti kombinirano s uporabom mandibularnih udlaga ili ev.  CPAP uređajem. Definitivna odluka  donosi se nakon cjelonoćne  polisomnografije koja se provodi u Centru za spavanje na Križinama.

Roditelji kod Vas često dovode djecu na operaciju tonzila, trećeg krajnika,… Koliko se taj zahvat razlikuje od  zahvata koji se radio u bolnici?

– Razlika je prvenstveno u tehnici koju koristim. Kako sam već ranije kazala, ja sam međunarodni ekspert za radiofrekvencijsku kirurgiju te ove operacije obavljam koblacijom -posebnom vrstom radiovalova.

Radi se nastavcima za jednokratnu uporabu kojima  vrlo niskom temperaturom  /60 – 80 stupnjeva/ polagano bez sile  odvajamo  tkivo tonzile  od okoline. Istovremeno se provodi  zaustavljanje krvarenja te je  gubitak krvi tijekom operacije praktički  nikakav. Nakon operacije polje je potpuno beskrvno tako da nema  onog  pljucanja krvi u  posudu  nakon dolaska u sobu i dijete je zbog toga u odličnoj kondiciji nakon zahvata.

Bolnost je značajno manja, jer  se  u klasičnoj kirurgiji koristi elektrokoagulacija  s temperaturama  600 – 800  stupnjeva  što izaziva  značajnu termičku ozljedu tkiva.

Ovo ne govorim bez argumenata jer je moja doktorska disertacija upravo  dokazala  da   radiofrekvencijska metoda  izaziva manju postoperacijsku bol, manje krvarenje i manji upalni odgovor.  Naravno, i u ovoj se  kirurgiji mogu desiti klasične komplikacije kao postoperacijsko krvarenje i infekcija ukoliko pacijenti ne slijede upute koje  dobiju od operatera, a to je primarno pijenje većih  količina tekućine kako  bi se operacijsko polje redovito ispiralo i bilo vlažno.

Ovo je zahvat kojeg smo počeli raditi u bolnici 2005. i  eto ja ga izvodim već 15  godina.

Danas postoji trend u svijetu da  se ne uklanja  kompletna nepčana  tonzila već samo  dio koji smeta pri disanju (ako je indikacija poremećaj disanja  tijekom spavanja) čime se  čuva imunološki vrijedno tkivo. Ukloni se obično  2/3 ili ¾  tkiva  prilikom čega se ne ulazi u mišićni sloj oko tonzile  što dodatno smanjuje bol.

Čak i kada  su učestale  infekcije  indikacija za operaciju  u Velikoj Britaniji  se ne radi totalna  tonzilektomija već tzv.  intrakapsularna  tj.  near total  tonzilektomija  gdje se svjesno  ostavlja  mali sloj tonzile uz kapsulu kako bi se rizik za krvarenje i bol svelo  na minimum. Jer  cilj svakog dječjeg otorinolaringologa je ne samo dobro napraviti operaciju već  smanjiti poslijeoperacijski morbiditet  i učestalost komplikacija. Na ovaj način  djeca  se ranije vraćaju svojim aktivnostima, ranije počnu jesti  uobičajenu hranu  i rizik krvarenja je  izrazito  nizak. Naravno  da  zbog ostatnog tkiva  uvijek postoji  opasnost ponovno  rasta tonzile koji  je prema recentnoj literaturi  5 %.

Sve opcije treba objasniti roditeljima ističući prednosti i nedostatke  i odluku donijeti u suglasju!

Imate li neki slučaj koji Vam je ostao posebno urezan u sjećanje? (pozitivan ili negativan)

– Slučajeva ima uistinu mnogo. Uvijek pamtim moju malu Palčicu (dijete koje je prijevremeno rođeno) i koje do  4. godine nije uspjelo pojesti ništa krute hrane, koje nije moglo noću disati  zbog  ogromnih tonzila i trećeg krajnika. Kako je imala  samo 9,5  kg operacija se stalno  odgadjala jer za tako malu  tjelesnu masu tonzilektomija je kontraindicirana. Međutim  znali smo da se masa povećati neće  ako ne počne jesti, a jesti od  tonzila ne može. Stoga smo se odlučili ipak  za koblacijsku tonzilektomiju i adenotomiju  jer smo znali da nema  gubitka krvi, da će se brže oporaviti i sve je prošlo u najboljem redu. Počela je rasti i dobivati na težini na naše veliko zadovoljstvo!

Negativni su uvijek vezani za komplikacije, a to  su krvarenja koja su djece tako dramatična  da sekunde odlučuju. Ili recimo slučaj pokušaja  suicida  djevojčice  od 14 godina koju smo spašavali  na podu  dječjeg prijema zarezivanjem grkljana ( djevojčica je preživjela). Kada 15 godina dežurate barem 4x mjesečno možete zamisliti koliko sličnih situacija ima.

Svako operirano dijete ili odraslog pacijenta nosite sa sobom kući, razmišljate o njemu i nadate se  da telefonski poziv koji stiže u  23 sata nije znak za uzbunu. Svaki taj poziv ostavlja traga na vašem srcu i duši jer odgovornost koju osjećate za nečiji život nikada ne prestaje. Na to se nikad nisam navikla – iskreno će nam za kraj našeg razgovora brižna doktorica Roje.

Ako ste neke od vlastitih problema prepoznali dok ste čitali ovaj tekst ili te probleme imaju vaši bližnji, obratite se bez straha i s potpunim povjerenjem na adresu specijalističke ordinacije za otorinilaringologiju u Splitu, Kranjčevićeva 45 i putem telefona na broj  09136487644 ili 021 553022.

Napominjemo kako odrinacija prof.dr.sc. Željke Roje nudi sve što jedna ORL ordinacija i kirurgija glave i vrata može ponuditi: ORL pregledi odraslih i djece, fiberendoskopiju (pregled nosa, ušća sinusa, trećeg krajnika, glasnica kamericom), timpanometriju i snimanje sluha, otoneurološki pregled, operacije tumora kože i sluznica u lokalnoj anesteziji, uklanjanje benignih  izraslina kože laserom, primjenu hijauronskih filera i botoksa za ekirurško podmlađivanje, operacije  tonzila i trećeg krajnika,  postavljanje  cjevčica u uho, operacije polipa na glasnicama, operacije „klempavih“ ušiju…

Sve informacije mogu  se naći i na www.ordinacija-zeljkaroje.com  ili na facebook stranici.

Preuzeto sa portala: www.dalmacijadanas.hr
Autor: Miranda Barić / Foto: Mario Jelić / Propono multimedia

Kao mjerilo ljepote stručnjaci najčešće ističu takozvani “zlatni rez”, koji bi podrazumijevao apsolutnu simetriju. Osim toga, napravili su i listu najljepših dijelova lica svjetskih zvijezda. Spojili smo ih, a vi prosudite radi li se uistinu o idealnoj ljepotici.

Idealno lice – IN magazin Nova TV

Traži se! Naoružana je i iritirajuća! Ne, nije riječ o nekakvoj opasnoj teroristkinji niti kriminalki, već o ambroziji!

Na ovaj, pomalo duhovit, američki način, opisuje se stvarna opasnost za zdravlje koja prijeti od ambrozije populaciji koja pati od alergijskog rinitsa i/ili astme. Radi se o najagresivnijoj alergenskoj biljci koja izaziva pošast kod osoba alergičnih na njezinu pelud. Osim toga, ima izrazite sposobnosti opstanka i širenja, i to brzinom od 6 do 20 km godišnje, što znači da osvaja prostor brzinom munje.

– To je razlog zbog kojeg broj oboljelih raste iz godine u godinu. Procjenjuje se da svaki deseti stanovnik Hrvatske boluje od peludne alergije na ambroziju, ističe prof. dr. sc. Željka Roje, splitska otorinolaringologinja, i podsjeća da je ambrozija najrasprostranjenija u području između rijeka Save i Drave, zatim uz jadransku obalu, osobito u Istri, te u Zadru, Makarskoj i Sinju. Ali, budući da njezina peludna zrnca vjetar može nositi i 600 km daleko od staništa, jasno je da nitko nije pošteđen. Štoviše, predviđa se da će se zbog klimatskih promjena koncentracija peludi ambrozije u zraku do 2050. godine povećati 4 puta.

Odakle biljka dolazi?
– Ambrozija je podrijetlom iz Sjeverne Amerike. U Europu je stigla kao slijepi putnik na brodovima u kontaminiranim pošiljkama sjemena pšenice i djeteline u 19. stoljeću. Njezino prvo pojavljivanje u Hrvatskoj zabilježeno je u Pitomači 1941. godine, i zato je u narodu poznata pod imenom – partizanka. Inače naziv potječe iz grčkog jezika i znači besmrtan, što dobro opisuje otpornost biljke.

Kako ćemo je prepoznati?
– Radi se o jednogodišnjoj biljci s uspravnom i razgranatom stabljikom koja izraste do 1,5 metara u visinu. Stabljika je obložena grubim dlačicama, pa je poželjno staviti rukavice kad je se uklanja, tj. čupa. Listovi su jajastog oblika, također posuti dlačicama i jako nazubljeni, dok su cvjetovi skupljeni u žute grozdove na vrhu stabljike.

Gdje je najčešće nalazimo?
– Obično raste u napuštenim staništima, poput željezničkih pruga, cesta, putova te nedovoljno obrađenih zemljišta i polja. Često je nalazimo i kao korov u nasadima suncokreta, šećerne repe, kukuruza, soje i krumpira. Niče u travnju, a cvjetati počinje sredinom srpnja. Maksimum cvatnje događa se u kolovozu i rujnu, i tada su simptomi najizraženiji. Biljka proizvodi pelud u golemim količinama, pa tako zrela biljka stvara i do osam milijuna peludnih zrnaca koje raznosi vjetar. Korovi obično uzrokuju alergijske tegobe pri koncentraciji od 50 ili više peludnih zrnaca u kubičnom metru zraka, ali ambrozija je iznimka jer uzrokuje alergijsku reakciju već pri koncentraciji 20-30 peludnih zrnaca/m3.

Koji su simptomi alergijske reakcije?
– Klasični simptomi alergijskog rinitisa su kihanje, curenje nosa, začepljen nos, svrbež kože i sluznice, pojačano suzenje očiju i otečene vjeđe. Tome se mogu priključiti simptomi i donjih dišnih putova, poput zaduhe i kašlja. –

Kako se možemo boriti?
– Borba se mora voditi na nekoliko razina: kao javnozdravstveni problem zahtijeva i javnozdravstvene mjere, a kao individualni problem bolesnog pojedinca zahtijeva pridržavanje pravila ponašanja i režima života u vremenu cvjetanja ambrozije i uzimanje propisanih antialergijskih lijekova kojima se mogu kontrolirati simptomi alergije. Budući da je najveća koncentracija peludi za sunčanih i vjetrovitih dana, ujutro i prijepodne, tada se ne savjetuje provjetravati stan, kao niti boraviti na otvorenom. U sezoni cvatnje ambrozije treba držati zatvorene prozore od stana i automobila tijekom vožnje. Kiša ispire pelud stoga je boravak na otvorenom dobro planirati poslije kiše, kada je koncentracija peludi u zraku najmanja. Ako imate pse i mačke, perite ih i četkajte, jer i oni skupljaju pelud. Prije odlaska na spavanje preporučuje se tuširanje, pranje kose i ispiranje nosa kako bi se odstranila tijekom dana nakupljena pelud.
Ako je to moguće u vašem gradu, svakako je korisno informirati se o koncentraciji peludi u zraku i ponašati se sukladno tome. Naime, osobama koje pate od alergije na ambroziju pravodobna spoznaja o vremenskim uvjetima postaje dobar saveznik.

Koji lijekovi pomažu?
– Liječenje se provodi antihistaminicima u obliku tableta ili sirupa, te lokalnim protuupalnim lijekovima kao što su kortikosteroidni sprejevi za nos. Pravilnom primjenom ovih lijekova i pridržavanjem savjeta koje sam prije spomenula može se postići dobra kontrola bolesti koja ne narušava kvalitetu života u sezoni polinacije. Čak i u slučaju da vi ili vaši ukućani ne bolujete od alergijskog rinitisa ili astme, obratite pozornost na pojavljivanje ambrozije u vašoj okolini i nastojte je ukloniti sami ili uz pomoć udruga i ustanova koje se bave tim problemom, jer tako možda pomažete i sebi. Naime, nikad ne možete biti sigurni da ta neugodna biljka sutra neće i kod vas izazvati alergijske simptome. Inače, sveprisutnost ambrozije i štetno djelovanje na zdravlje populacije u cjelini još je jedan test za sve nas, za našu brigu o okolišu i odgovornost prema sebi, svojoj djeci, susjedima i svim ljudima dobre volje.

Piše Javorka Luetić
Foto Jakov Prkić/ Hanza Media
Link www.slobodnadalmacija.hr