• Pon i Čet 16:00h do 20:00h

  • Uto, Sri, Pet 9:00h do 13:00h

  • Split, Kranjčevićeva 45

  • 021-553-022

  • 091-364 86 44

slide9

Pošast zvana ambrozija širi se velikom brzinom, pelud se raznosi i 600 km od staništa: evo što savjetuje splitska otorinolaringologinja

Traži se! Naoružana je i iritirajuća! Ne, nije riječ o nekakvoj opasnoj teroristkinji niti kriminalki, već o ambroziji!

Na ovaj, pomalo duhovit, američki način, opisuje se stvarna opasnost za zdravlje koja prijeti od ambrozije populaciji koja pati od alergijskog rinitsa i/ili astme. Radi se o najagresivnijoj alergenskoj biljci koja izaziva pošast kod osoba alergičnih na njezinu pelud. Osim toga, ima izrazite sposobnosti opstanka i širenja, i to brzinom od 6 do 20 km godišnje, što znači da osvaja prostor brzinom munje.

– To je razlog zbog kojeg broj oboljelih raste iz godine u godinu. Procjenjuje se da svaki deseti stanovnik Hrvatske boluje od peludne alergije na ambroziju, ističe prof. dr. sc. Željka Roje, splitska otorinolaringologinja, i podsjeća da je ambrozija najrasprostranjenija u području između rijeka Save i Drave, zatim uz jadransku obalu, osobito u Istri, te u Zadru, Makarskoj i Sinju. Ali, budući da njezina peludna zrnca vjetar može nositi i 600 km daleko od staništa, jasno je da nitko nije pošteđen. Štoviše, predviđa se da će se zbog klimatskih promjena koncentracija peludi ambrozije u zraku do 2050. godine povećati 4 puta.

Odakle biljka dolazi?
– Ambrozija je podrijetlom iz Sjeverne Amerike. U Europu je stigla kao slijepi putnik na brodovima u kontaminiranim pošiljkama sjemena pšenice i djeteline u 19. stoljeću. Njezino prvo pojavljivanje u Hrvatskoj zabilježeno je u Pitomači 1941. godine, i zato je u narodu poznata pod imenom – partizanka. Inače naziv potječe iz grčkog jezika i znači besmrtan, što dobro opisuje otpornost biljke.

Kako ćemo je prepoznati?
– Radi se o jednogodišnjoj biljci s uspravnom i razgranatom stabljikom koja izraste do 1,5 metara u visinu. Stabljika je obložena grubim dlačicama, pa je poželjno staviti rukavice kad je se uklanja, tj. čupa. Listovi su jajastog oblika, također posuti dlačicama i jako nazubljeni, dok su cvjetovi skupljeni u žute grozdove na vrhu stabljike.

Gdje je najčešće nalazimo?
– Obično raste u napuštenim staništima, poput željezničkih pruga, cesta, putova te nedovoljno obrađenih zemljišta i polja. Često je nalazimo i kao korov u nasadima suncokreta, šećerne repe, kukuruza, soje i krumpira. Niče u travnju, a cvjetati počinje sredinom srpnja. Maksimum cvatnje događa se u kolovozu i rujnu, i tada su simptomi najizraženiji. Biljka proizvodi pelud u golemim količinama, pa tako zrela biljka stvara i do osam milijuna peludnih zrnaca koje raznosi vjetar. Korovi obično uzrokuju alergijske tegobe pri koncentraciji od 50 ili više peludnih zrnaca u kubičnom metru zraka, ali ambrozija je iznimka jer uzrokuje alergijsku reakciju već pri koncentraciji 20-30 peludnih zrnaca/m3.

Koji su simptomi alergijske reakcije?
– Klasični simptomi alergijskog rinitisa su kihanje, curenje nosa, začepljen nos, svrbež kože i sluznice, pojačano suzenje očiju i otečene vjeđe. Tome se mogu priključiti simptomi i donjih dišnih putova, poput zaduhe i kašlja. 

Kako se možemo boriti?
– Borba se mora voditi na nekoliko razina: kao javnozdravstveni problem zahtijeva i javnozdravstvene mjere, a kao individualni problem bolesnog pojedinca zahtijeva pridržavanje pravila ponašanja i režima života u vremenu cvjetanja ambrozije i uzimanje propisanih antialergijskih lijekova kojima se mogu kontrolirati simptomi alergije. Budući da je najveća koncentracija peludi za sunčanih i vjetrovitih dana, ujutro i prijepodne, tada se ne savjetuje provjetravati stan, kao niti boraviti na otvorenom. U sezoni cvatnje ambrozije treba držati zatvorene prozore od stana i automobila tijekom vožnje. Kiša ispire pelud stoga je boravak na otvorenom dobro planirati poslije kiše, kada je koncentracija peludi u zraku najmanja. Ako imate pse i mačke, perite ih i četkajte, jer i oni skupljaju pelud. Prije odlaska na spavanje preporučuje se tuširanje, pranje kose i ispiranje nosa kako bi se odstranila tijekom dana nakupljena pelud.
Ako je to moguće u vašem gradu, svakako je korisno informirati se o koncentraciji peludi u zraku i ponašati se sukladno tome. Naime, osobama koje pate od alergije na ambroziju pravodobna spoznaja o vremenskim uvjetima postaje dobar saveznik.

Koji lijekovi pomažu?
– Liječenje se provodi antihistaminicima u obliku tableta ili sirupa, te lokalnim protuupalnim lijekovima kao što su kortikosteroidni sprejevi za nos. Pravilnom primjenom ovih lijekova i pridržavanjem savjeta koje sam prije spomenula može se postići dobra kontrola bolesti koja ne narušava kvalitetu života u sezoni polinacije. Čak i u slučaju da vi ili vaši ukućani ne bolujete od alergijskog rinitisa ili astme, obratite pozornost na pojavljivanje ambrozije u vašoj okolini i nastojte je ukloniti sami ili uz pomoć udruga i ustanova koje se bave tim problemom, jer tako možda pomažete i sebi. Naime, nikad ne možete biti sigurni da ta neugodna biljka sutra neće i kod vas izazvati alergijske simptome. Inače, sveprisutnost ambrozije i štetno djelovanje na zdravlje populacije u cjelini još je jedan test za sve nas, za našu brigu o okolišu i odgovornost prema sebi, svojoj djeci, susjedima i svim ljudima dobre volje.

Tags:
Categories:
zeljka_roje_03

SPLITSKI CVIT Željka Roje: “Što se ljudskog faktora tiče, u medicini smo apsolutno ravnopravni s kolegama u svijetu”

Šesta latica koju predstavljamo za Splitski cvit 2017. je dr.sc. Željka Roje, izvanredni profesor primarijus, otorinolaringolog. Kao mlada maštala je o rukometnoj karijeri i sportskom novinarstvu, no životna misija pretvorila joj se u samo jednu riječ: zdravlje! Ova vrsna medicinarka je na čelu privatne specijalističke ordinacije za otorinolaringologiju u Splitu.

U KBC Split je radila od 1998. do 2013. godine, na Klinici za bolesti uha, nosa i grla s kirurgijom glave i vrata. Otišla je iz bolnice s mjesta pročelnice Kliničkog odjela za otologiju i dječju otorinolaringologiju.

Iza dr.sc. Roje danas su brojni znanstveni radovi, priručnici za roditelje, volonter je u klubu trudnica i roditelja.

Sa svestranom doktoricom razgovarali smo u njenoj ordinaciji u Splitu.

Je li danas teško biti privatnik u medicini?
– Nije mi lako odgovoriti na takvo pitanje. Postala sam privatnik nakon 18 godina rada u bolnici. Mislim da je sasvim drukčija situacija kad netko kao svoje prvo radno mjesto otvara svoju privatnu ordinaciju pa ljudi ne znaju ni tko je on i tek se treba probijati. Znači ja sam netko tko je dugi niz godina radio u ovom gradu, u bolnici, tako da sam već imala određeni broj pacijenata koji su onda rado došli k meni poslije. Ne mogu reći da je za mene to bilo jako dramatično i teško i ako bude ovako, ja sam super zadovoljna. Dakle, nije mi ni lako ni teško, sasvim mi je normalno.

18 godina iskustva u bolnici…
– I još 6 godina prije svugdje okolo. Dugo je to.

Gdje ste diplomirali?
– Diplomirala sam u Splitu ’92. godine a onda sam 6 godina radila po zamjenama svugdje okolo, od staračkih domova u Splitu, radila sam u Muću, Dugopolju, Mravincima, Kučinama, i brojnim drugim ambulantama, predavala u srednjoj medicinskoj školi i onda sam ’98. godine počela volontirati na klinici za otorinolaringologiju. Nakon toga sam bila sekundarac 6 mjeseci ’99. godine i tek tada sam dobila specijalizaciju. Radila sam u bolnici te puste godine i prije par godina otišla sam u privatnike.

Vaša edukacija se dotiče i nekih stranih gradova?
– Tijekom specijalizacije sam bila na Mayo klinici u Rochesteru u Minnesoti, u SAD-u,educirala se na brojnim inozemnim i domaćim tečajevima, a onda sam od prije nekoliko godina i sama postala međunarodni edukator za jednu određenu tehniku operacije angina i za kirurgiju u medicini spavanja primjenom radiovalova..

Što je medicina spavanja?
– To je medicina koja se bavi poremećajima spavanja, ali za nas otorinolaringologe posebno je značajan dio koji se bavi poremećajima disanja tijekom spavanja- hrkanje, prekida disanja u snu, što se još zove opstrukcijska sleep apnea. Neki od tih pacijenata su primarno kirurški pacijenti, a neki ne pa se u liječenju koriste neke druge metode , a ponekad je nužno kombinirano liječenje.

Jeli dobro da netko stalno hrče?
– Naravno da nije. Svatko tko hrče zapravo primarno diše na usta. To nije normalno disanje, priroda nije tako zamislila. Zamišljeno je da dišemo kroz nos koji ima zadaću ovlažiti, zagrijati i pročistiti zrak koji takav pripremljen ide u donji dišni put. Vi kad otvorite usta nos je jednostavno van funkcije. Onda hladni ili nepročišćeni zrak djeluje izravno na bronhe, čini ih podražljivima, skloniji ste infekcijama, kašljanju… Međutim, ono što je osnovno, hrkanje manje više, to je bolest onoga tko spava s vama, jer je njemu teško. Kaže se da je to ‘bed partner disease’. Kad uz hrkanje imate prekide u disanju, znači hrčete, hrčete i onda prestanete disati pa osoba koja je pored vas samo broji koliko ne dišete i onda nakon toga slijedi duboki udah kao da vas je netko „kacao“ ispod mora. Znači vi potpuno prekidate disanje određeno vrijeme i mi imamo pacijente koji imaju prekide disanja i preko minute tijekom noći. Svaki put kad se to dogodi, koncentracija kisika u krvi padne ispod neke željene razine, daleko ispod normale i onda ako imate takvih prekida tijekom noći od oko 30-40, vi zapravo pola noći ronite i lovite zrak. Stalno ste u manjku kisika. Normalno, ako se tako proteže godinama, to ostavlja posljedice na vaše krvne žile, na srce, mozak, takvi ljudi imaju veću šansu za kardiovaskularne bolesti, dijabetes, moždani udar, dekompenzaciju srca i tako dalje. Zato takve bolesnike treba liječiti i njihov pristup liječenju mora biti multidisciplinaran.
Osim problema tijekom noći ovakvi bolesnici imaju prekomjernu dnevnu pospanost što može dovesti do problema u školi, na poslu, u prometu… Koliko puta ste pročitali nakon neke prometne nesreće …Iz nepoznatog razloga izgubio kontrolu nad vozilom… najčešće su to naši pacijenti koji se nisu odmorili tijekom noći i zato su tijekom dana umorni i pospani.

Jeste li iskusili ljude koji uopće nisu svjesni da je to problem?
– Naravno, profesor Đogaš koji je dekan medicinskog fakulteta, moj bivši šef profesor Račić i ja i ostala ekipa koja sudjeluje u cijeloj toj priči, strašno puno radi na popularizaciji i osvještavanju tog problema. Postoji Hrvatsko društvo za somnologiju, za poremećaje spavanja, koje uključuje ne samo poremećaje disanja nego i poremećaj usnivanja i druge kvalitativne promjene sna. Ali ono što je otorinolarigološko su baš ti poremećaji disanja koji su vezani za nekakvu smetnju, zapreku u gornjem dišnom putu. Zahvaljujući angažmanu Društva i pojedinaca svjesnost o ovim problemima je jako porasla. Postoje pomagala, kao što su maskice za spavanje koje možete dobiti preko HZZO-a jednako kao i slušno pomagalo, jednako kao i naočale. Tako da nije samo pojedinac, već društvo u cjelini osvijestilo ovaj problem.

zeljka_roje_03

Vratimo se na razdoblje Vašeg djetinjstva, osnovne škole. Odrastali ste u Splitu?
– Rođena u Split, ali sam odrastala u Trogiru. Moja srednja škola, ja sam Šuvarova generacija, prva dva srednje škole sam išla u Trogir, a treći i četvrti u Split. Dalje sam nastavila studirati u Splitu.

Kada ste znali da je to Vaš poziv?
– Dugo vremena nisam to znala, tek negdje u četvrtom srednje pred novu godinu sam rekla da bih mogla na medicinu. Svi su i očekivali od mene da idem na medicinu, jer imala sam sve pet u školi. Ja sam bila cijela u sportu, bavila sam se aktivno rukometom dvanaest godina, i htjela sam biti sportski komentator. A na kraju sam završila medicinu.

Skoro ste u novinarstvu završili…
– Da.

Vidjeli ste kako sve što se tiče bolnice funkcionira u Hrvatskoj, vani ste vjerojatno susreli neki drugi sustav, možemo li uspoređivati hrvatsko zdravstvo i neko zapadnoeuropsko ili američko?
– Uvijek je tu pitanje količina novca, dostupne tehnike i organizacijske razlike. Što se tiče ljudstva, dakle naših medicinskih sestara, naših liječnika, moram reći da gdjegod sam bila mi smo sigurno među najspretnijima. To znači da imamo izvanredne manualne spretnosti ako govorimo o kirurgiji. Ništa se ne moramo posramiti u odnosu na jako razvikane američke liječnike. Bila sam i u Indiji, Kini, Norveškoj, nema gdje nisam bila u operacijskim salama, ali mi smo uistinu daroviti. Kao što smo recimo daroviti za sport, tako imamo i darovite kirurge. Osim toga, znanje koje dobivamo na medicinskom fakultetu, ukoliko ga znate adekvatno primijeniti, a ne samo primiti kao neke puke činjenice je izvrsno. Smatram da je razina obrazovanja jako dobra i da što se ljudskog faktora tiče mi smo apsolutno ravnopravni sa svim kolegama u svijetu. Uvijek vam je ono isto pitanje nedostatka novca. Činjenica je da ste stalno raspoređeni na dva tri mjesta, da morate juriti, da je malo ljudi. U tom smislu zapravo je problem taj organizacijski dio, koji je daleko bolji konkretno u Americi ili nekim zapadnoeuropskim zemljama. Ali samim ljudima, skidam kapu.

Napustili ste javni sektor, ali činjenica je da puno ljudi odlazi vani raditi, da postoji manjak osoblja. Što je rješenje?
– Pa mislim da nije samo u pitanju novac, nego pitanje položaja. Ja ću vam reći na svome primjeru. Završila sam specijalizaciju, doktorirala sam, bila asistent na fakultetu, postala docent, pa nakon toga profesor na fakultetu, prema tome apsolutno sam odradila na svim tim razinama sve što se moglo odraditi. A moj je posao u bolnici i dalje bio isti, položaj u bolnici bio je isti. Dakle, ja sam i dalje morala dežurati i raditi iste poslove koje radite kad ste specijalizant. A druge obveze se gomilaju: nastava, pisanje knjiga, udžbenika, znanstvenih članaka, mentoriranje diplomskih radova, doktorata… I dalje nisam imala svoju sobu na klinici. Vi nemate gdje primiti studente. Kad bih nekome rekla da nemam kompjutor na poslu. Netko tko radi vani ne može shvatiti da ste vi profesor na medicinskom fakultetu i da nemate svoju sobu. Kad bi se ti uvjeti barem malo poboljšali, ja mislim da veliki broj kolega ne bi nigdje otišao. Jer ipak je nama svima najljepše u našoj zemlji. Vani si uvijek stranac bez obzira koliko novaca zaradiš. Meni je konkretno najviše smetalo što se u mom profesionalnom rasporedu usprkos tom silnom trudu i svemu tome što sam napravila u svoje slobodno vrijeme ništa nije promijenilo. Morate znati da za vrijeme svog radnog vremena ne možete pisati doktorat, ne možete pisati predavanja, knjige ili već što morate raditi da biste mogli napredovati. Dakle, to se sve uštipnulo od mog privatnog vremena i života, a moja plaća i neke druge stvari su praktički ostale iste.

Privatna medicina je za bogate, što mislite o tome stavu?
– Ja ne mogu reći da je baš za bogate, ali svakako je dostupnija onima koji imaju novaca. S aspekta jednog privatnika, morate me razumjeti, kad vi uložite određene novce, kupite aparaturu, imate svakodnevne troškove, počevši od šprica, igala, tufera.. to su neki nevidljivi troškovi, a da ne govorim o najmu. Morate na neki način zaokružiti financijsku cjelinu. Ja idem uvijek gledati da ta cijena koliko toliko bude meni ekonomski opravdana, a i da bude pristupačna pacijentu. Dakle istina: to je skuplje nego ono što se plati za participaciju recimo u bolnici, ali smatram da to baš nije tolika cifra koja se ne može platiti. Glupo je to uopće govoriti za nekoga tko ima primanja 1500-2000 kuna. Normalno je da takvoj osobi nije dostupna ovakva vrsta medicinske skrbi. Jednostavno je takav sustav, ali tako je svugdje u svijetu. Znate da gdjegod idete, mora se takvo nešto platiti.

Jeli postoji neki pritisak, kad dođe neki pacijent da su očekivanja od Vas veća nego nekoga liječnika u bolnici?
– Moram priznati da jednako radim svoj posao i sad i u bolnici. To će vam potvrditi oni koji me znaju od ranije, to će vam reći i moje kolege i sestre s kojima sam radila. Iza svake svoje ambulante bih izašla promukla. Moj angažman oko pacijenta je uvijek bio maksimalan u smislu pojašnjavanja problema i to svi moji pacijenti znaju i zato dijelom i dolaze, jer ja sam jedna od onih koja stvarno možda ne zna sve najbolje, možda nisam najspretnija na svijetu, ali sam stvarno voljna svakome objasniti. Tako je bilo i onda tako je i sada. Veliki je broj kroničnih bolesti koje ljudi ne razumiju i ne mogu se izliječiti tako da date nekome dvije tabletice i sad je sve riješeno nego to je nešto što te prati cijeli život i pacijent mora biti upućen što mu je i kako će u datom trenutku reagirati. Osim toga ženskoga pa pokazujem nekakvu osnovnu dozu empatije pogotovo kad su djeca u pitanju i to ljudi jako dobro percipiraju jer nema glume i pretvaranja. Kod mene dolaze po ono što su već uglavnom čuli da će dobiti strpljenje, želju da se objasni i pomogne, znanje, otvorenost i upućenost u nove metode liječenja. Nekome pomognete više, nekome manje, ali trud je neupitan. Takav stav imam od početka od kad sam počela raditi i to se ništa nije promijenilo neovisno jesam li ja privatnik ili sam radnik u bolnici ili domu zdravlja ili bilo gdje.

Spomenuli ste rad s djecom. U Splitu imate dobre pohvale po tom pitanju. Koja je tajna takvog odnosa s djetetom?
– Nema tajne, nego ili jesi ili nisi. Djeca te vrlo brzo pročitaju, nema tu glume. Ja sam stvarno netko tko izuzetno voli djecu. Lijepo ih je gledati kako rastu. Imamo pacijenata s kojima krenemo u prvoj godini života, a danas neki već studiraju i imaju svoju djecu. Lijepa je stvar kad nekome pomogneš u procesu odrastanja i to me beskrajno veseli. Oni mi unose neku posebnu energiju. Kad vidim neko smiješno, pametno dijete, odmah mi je dan bolji. A djeca to odmah osjete. Rad s djecom je izuzetno težak, jer nije to samo taj mali pacijent nego vi morate stvoriti odnos i s roditeljem. Obično nam dođu tata, mama, starije dijete po mogućnosti i baka, dakle to je puna ordinacija ljudi. Moraš uspostaviti kontakt s djetetom da ga uspiješ pregledati ali moraš i komunicirati s roditeljima, oni ti moraju reći u čemu je problem, ti to moraš objasniti. To je dosta zahtjevan rad i dosta iscrpljujući, ali meni je nekako najviše nagrađujući kad vidim da ta djeca idu na dobro, pogotovo kad su neka djeca s poteškoćama u razvoju govora, poteškoćama sa sluhom, kad vidiš da je neka tvoja intervencija jako unaprijedila život tog djeteta.

Jeste li imali neki slučaj koji Vam je bio osobito težak, iz bilo kojeg razloga?
– Toga uvijek ima, pogotovo grubih životnih priča, Kad naši pacijenti imaju karcinom grkljana, kad imaju karcinom početnog dijela jednjaka, uznapredovale karcinome štitnjače, karcinome sinusa, dakle ako ćete tu vi kirurški djelovati vi zapravo mijenjate nekome osobnost kirurškom zahvatom. Ako netko ima karcinom debelog crijeva, otvorite trbuh, skinete 2-3 metra crijeva, zatvorite trbuh i ništa se ne vidi. Kod nas, ako ćete skinuti nešto, znači ako operirate grkljan, čovjek ne može govoriti, ima rupu kroz koju diše. Ako ćete skidati sve limfne čvorove na vratu, vi ogolite taj vrat i ostane kralježnica i dvije krvne žile, dakle vidljivo je. Sve naše operacije izuzetno mijenjaju osobnost i mogućnost smijanja, govora, komunikacije, tako da su to uvijek jako zahtjevni bolesnici, a da ne govorim o terminalnim fazama njihove bolesti kad to stvarno jako ružno izgleda Naravno da su nama dolazile svakakve tužne priče u smislu prometnih nesreća, samoubojstava vješanjem jako mladih ljudi, gušenja. Ljudi misle da je otorinolaringologija ono malo pogledat ću ti uho, grlo, ali mi smo otorinolaringologija s kirurgijom glave i vrata. To je vrlo teška i zahtjevna kirurgija. Naša hitna stanja su masivna krvarenja u području glave i vrata, kad vam pukne velika žila kucavica, krvari i čovjek je mrtav u roku od 3 minute. Gušenje zbog stranog tijela, ako niste tog trena pomogli, izgubili ste nekoga. Naša struka je izuzetno zahtjevna. Kad dežurate, vi ste zadnji koji tu situaciju mora riješiti. Možete zamisliti kako se osjećate kad položite specijalistički ispit i prvi put dođete tako dežurati. Svaki telefonski poziv kad vas netko zove, srce ti još lupa tri sata jer misliš mogu li ja to riješiti, jesam li dorasla tome zadatku da spasim nekome život ako se guši ili ovako nešto. Bilo je svakakvih priča.

Kako se rješavate stresa u slobodno vrijeme?
– Uvijek sport. Dakle ja uvijek kažem tko se jednom zarazi sportom to je jednostavno tako. U zadnjih nekoliko godina redovito igram badminton i to mi je jako dobar način za rješavanje stresa i stvarno me čini radosnom. Jako volim gledati sport, sve utakmice. Sad na rukometnom prvenstvu Europe, nakon 26 sati puta sam stigla na Hrvatska – Srbija jer bih puzeći bila došla. To me jako veseli i ispunjava jednom pozitivnom energijom. Osim sporta volim i druženja s prijateljima Ono što vam je u životu najpotrebnije je stabilnost obitelji, kćerka koja je već odrasla, živi i radi u Zagrebu. Jako mi je bitno da je sretna i zadovoljna i to mi daje nekakav osnovni oslonac u životu, a ovo sve drugo dođe, prođe…

Predajete na Medicinskom fakultetu?
– Da, to je jedna od mojih najvećih ljubavi jer strašno volim poučavati. Mama mi je bila 40 godina učiteljica pa eto tako malo dođe i s genima. Predavala sam i medicinskim sestrama i studentima stomatologije, medicine a redovito predajem u Klubu trudnica i roditelja kao volonter. Pišem priručnike za roditelje, djecu, pacijente različitih profila koji su besplatni i uvijek dostupni za edukaciju pučanstva. Neki osnovni zadatak koji sam sebi dala je edukacija na svim razinama. A što se tiče međunarodnog angažmana, to je edukacija kolega specijalista za te posebne metode liječenja. Redovito idem u London, sad će biti četvrti put kao predavač na njihovim tečajevima.

Naša sveučilišta ne stoje bajno na top ljestvicama u Europi, sami znamo koje su to pozicije. Medicinski fakultet u cijelom tom skupu, gdje je on?
– Medicinski fakultet je jako dobro ocijenjen i puno publikacija u vrlo vrijednim časopisima Splitskog sveučilišta odlazi upravo s medicinskog fakulteta. Naši su profesori i u bazičnim znanostima pa i naši kliničari vrlo često pozivani kao eksperti, dakle kao ‘opinion leaderi’ u brojnim situacijama da drže predavanja. Tu uvijek ima nekih organizacijskih propusta kao i u bilo kojem segmentu života, ali smatram da je Mmedicinski fakultet u Splitu napravio u zadnjih možda desetak-petnaest godina strašno veliki iskorak, da je on stvarno proširio dijapazon svog rada tako da tu imate i studente stomatologije, studente na engleskom jeziku koji traže dodatni angažman od nas.

Ima li upravo Medicinski fakultet najveći dio stranih studenata u Splitu?
– To ne znam, trebalo bi pitati nekoga s fakulteta. Ali to su jako zanimljivi studenti, oni plaćaju za svoj studij. Kad držite njima predavanja onda vidite tu malu razliku, oni su jako motivirani, oni vas prekidaju, sve što im nije jasno hoće pitati. Naši to uzimaju zdravo za gotovo, kao upisao sam se pa dobro je. Jako motiviran student je i motivirajući za profesora jer onda vi puno više od sebe dajete kad imate takve slušače. Medicinski fakultet i na nivou sveučilišta u Splitu općenito i u hrvatskim razmjerima stoji sasvim dobro.

Kad ste prvi put čuli za Splitski Cvit?
– Prije nekoliko godina, ovako kroz medije. Nisam bila involvirana nego malo televizija, radio i tako. I onda sam vidjela da su to jako vrijedne žene dobivale kao Đordana Barbarić, Dijana Aničić prošle godine moja kolegica anesteziologica Ivana Buklijaš koju jako cijenim, radile smo zajedno. To je jedan dodatni segment života koji ti nije zadan samo po struci nego to baš onako izlazi iz tebe. Potreba da napraviš dobro, a da ne moraš sve naplatiti bez obzira jesi li privatnik ili nisi.

Koliko Splitski Cvit pomaže afirmaciji žena u gradu?
– Mislim da sve što na neki način apostrofira plemenitost, bilo da je to žena ili muškarac, to je dobro za zajednicu u cjelini. Položaj žene u Hrvatskoj,a posebno kod nas u Dalmaciji još uvijek ne funkcionira kako bi trebalo biti. Počevši od bilo kakvih upravljačkih pozicija, npr. ako pogledate koliko je žena na vodećim mjestima, predstojnika klinika, šefica odijela u kliničkoj bolnici. Puno nas ima titule, puno više žena upisuje medicinu, a puno više muškaraca završava na upravljačkim mjestima.

Jeli ikada ravnateljica KBC-a bila žena?
– Mislim da nije. I to su neki sitni pokazatelji. Sve ono što apostrofira vrijednost žene na ovaj ili onaj način, mislim da je vrijedno. A nama ženama humanitarni je aspekt bliži, vjerojatno zbog majčinskog instinkta i svih tih stvari koje imamo i koje dobijemo rođenjem. Mislim da bilo što što progovara kroz medije, što afirmira ženu u bilo kojem aspektu, je dobro.

Danas je takvo vrijeme da imamo malo vremena za obitelj, zbog posla i preživljavanja i u cijeloj strci ljudi zaboravljaju na zdravlje…
– To je istina. O zdravlju treba razmišljati stalno. Evo jučer sam bila u TV Jadran pa me pitala Lana Tafra, kako se sačuvati od viroza i infekcija. To vam je isto kao kad dolazi ljeto pa svi idu u teretanu u četvrti mjesec jer hoće dobro izgledati. O zdravlju brineš tako da se trudiš živjeti koliko toliko uredno. Znači da se adekvatno raznovrsno hraniš, vježbaš. To su kao parole, ali stvarno je tako. To je dugoročno ulaganje u zdravlje. E sad ću ja popiti pet litara čaja, vitamina pa ću se sačuvati, ne može tako. Jedan organizam koji puši, koji pije puno alkohola i općenito neuredno živi, to ne može. Slažem se da je ritam života nemoguć, ljudi rade dva posla da bi mogli preživjeti. Teško je sve sprovesti u djelo, ali onoliko koliko se može, pogotovo kod nas gdje imamo relativno dostupnu i zdravu hranu, imamo klimu i preduvjete da bismo mogli zdravo i lijepo živjeti. Velik dio bolesti donosi nam dugoročni stres kojemu smo izloženi svaki dan.

Ali ne i izolacijom od okoline, takvih roditelja ima i s malom djecom ili ekstremna sterilnost…
– Bože sačuvaj. Apsolutno sam protiv toga, to je nenormalno. Imunološki sustav je stvoren da dolazi u kontakt s brojnim virusima, bakterijama i razvija određenu vrstu imuniteta. Čuvanjem nekoga pod staklenim zvonom? što? Sad si ga čuvao dvije godine pa ćeš ga opet poslati u školu. Što će onda, biti stalno bolestan?! To je totalno pogrešno. Truditi se živjeti normalno. Djeca se međusobno izmjenjuju za bakterije, viruse i parazite isto tako i sa životinjama. Više ti vrijedi sat vremena maženja psa ili mačke nego rizik da ćeš dobiti neki parazit od njega. Pa što i da dobiješ, riješit će se i to na neki način.

Kvazi znanstvene metode koje nas svugdje preplavljuju. Medicina je jako na udaru, imamo cijele pokrete, primjerice, protiv cijepljenja djece. Kako se oduprijeti opasnom trendu?
– To je vrlo teško jer ljudi kad uđu u medicinsku ustanovu, očekuju da napravite sve da oni uđu bolesni, a izađu zdravi. Ako ste u tome zakazali, odmah ne valjate i odmah je katastrofa. Ima nekih bolesti koje ne možete tako izliječiti. Kad dolazite kod nekog recimo alternativnog stručnjaka, sve je napravio, ali mi nije uspio pomoći. To je ta razlika u percepciji ljudi. Znači mi smo apsolutno odmah neuspješni, a ovi su apsolutno pozitivni. To je prvo, ovisno o tome kakve rezultate očekujemo. Smatram da danas ima puno stvari koje mi možemo naučiti od onih naših starih, znači ja nisam protiv toga da se koriste određeni biljni preparati, to se godinama koristilo. Na tome su bazirani naši brojni antibiotici i brojni lijekovi. Dakle apsolutno sam za to da za ono zašto postoje kliničke studije, dokazi da pomaže,ide u primjenu. Za cijepljenje sam definitivno. Godinama smo se cijepili, djecu smo cijepili, imali smo klasični kalendar cijepljenja i maksimum kombinacija bi bio recimo 3 – danas imate 5u1, 6u1 i 20u1. Meni se čini da je zbunjujuće za imunološki sustav kad ga odjednom natrpaš. Ali ne možeš nikako reći da sva ta djeca koja su cijepljena imaju autizam. I prije smo se cijepili pa nije bilo autizma u tolikoj mjeri. Moram reći što se autizma tiče, u mojih 20 godina rada sam vidjela 3-4 autistične djece. Sada, u zadnjih 5 godina vidim jedno mjesečno i to u privatnoj ambulanti. Nešto se tu dogodilo, to ne može biti samo radi cijepljenja. slijediti regularni kalendar cijepljenja da bismo izbjegli ovo što se događa u skandinavskim zemljama već nekoliko godina i sada u Srbiji da imamo epidemije ospica.

zeljka_roje_04

Autor: Tekst & foto: RADE POPADIĆ
Preuzeto sa portala: www.dalmacijadanas.hr

Tags:
Categories:
Zroje

SPLITSKA LATICA ŽELJKA ROJE U NEDJELJNOM AKVARELU (7. SIJEČNJA 2018.)

Bila je to jedna lipa ljudska ćakula na Radio Splitu….Hvala dragi ljudi koji ste me nominirali, jer biti latica u ovom cvitu je čista sreća i ponos, nešto što snaži  srce i čini te punim mira i želje da napraviš još, još bolje, još više….

“Neka cvjeta tisuću cvjetova” ….. jer svatko od nas može učiniti barem malo…. da ovaj Split bude svakome dom…

https://www.facebook.com/groups/nedjeljniakvarel/permalink/1680442218643333/

Cijelu emisiju možete poslušati na OVDJE.

Tags:
Categories:
doctor-1228627_960_720

I ove godine među najboljima – IZABRANI NAJBOLJI LIJEČNICI U HRVATSKOJ

Provjerite tko su najomiljeniji doktori u vašem gradu, pacijenti za njih imaju samo riječi hvale

najdoktor

Portal najdoktor.com treću godinu zaredom objavio je popis najboljih liječnika i stomatologa u Hrvatskoj, vodeći se iskustvima pacijenata.

– S obzirom na količinu, do sada pristiglih komentara, vjerujemo da ćete se složiti, a što je i bio cilj, da se danas iz komentara može iščitati poprilično realna slika o doktoricama i doktorima u Republici Hrvatskoj. Zahvaljujemo i pozdravljamo izniman trud svih pacijenata, u dijeljenju vlastitih iskustava i pomaganju drugima”, poručuju s portala najdoktor.com.

Kriteriji po kojima je portal najdoktor.com birao najbolje doktorice i doktore su:

a) ukupan broj komentara;
b) odnos broja pozitivnih i negativnih komentara i
c) kvaliteta samih komentara.
(neargumentirani komentari se nisu uzimali u obzir).

Također, kao i proteklih godina, komentari koji su se odnosili na vrijeme čekanja i osoblje nisu se uzimali u obzir iz razloga što u mnogim slučajevima doktorice i doktori ne mogu birati osoblje niti utjecati na broj pacijentica i pacijenata.

Zbog lakše preglednosti, doktorice i doktori su popisani po gradovima i općinama, abecedno, unutar svake, abecedno poredane, specijalizacije.

Čitav popis najboljih doktora pogledajte ovdje.

NAJDOKTORI 2016. GODINE SU:

ALERGOLOG:

Mato Ćurić – Osijek

DJEČJI KIRUG:

Nado Bukvić – Rijeka

Zenon Pogorelić – Split

Zoran Barčot, Zoran Bahtijarević, Tomislav Luetić, Stanko Ćavar, Fran Štampalija, Dražen Belina, Andrija Car – Zagreb

DERMATOVENEROLOG:

Ivana Hlevnjak – Split

Snježana Komadina-Bauer, Ljiljana Škrinjar, Lena Kotrulja, Andrija Stanimirović, Krešimir Kostović, Maja Ceković, Dijana Celić – Zagreb

ENDOKRINOLOG:

Zoran Vučinović – Split

Dubravka Dvorščak – Varaždin

Jelena Miočić, Gorana Mirošević, Ante Barbir, Tina Dušek, Davorka Herman-Mahečić, Darko Kaštelan – Zagreb

FIZIJATAR:

Mirjana Jukica – Split

Blaženka Nekić, Svetislav Polovina, Stjepko Bućan, Spomenka Sremac-Bohaček, Maja Mirković, Dragica Lekić – Zagreb

GASTROENTEROLOG:

Miloš Lalovac – Dubrovnik

Mirjana Kalauz, Marinko Marušić, Ivo Rotkvić, Ivo Carić, Davor Radić – Zagreb

GINEKOLOG:

Ivica Žuvela – Benkovac

Romana Švaljek-Toth, Alen Šelović – Bjelovar

Slavko Marić – Biograd na Moru

Ivan Vlastelić – Crikvenica

Zoran Tešanović, Zoran Cikatić, Mladen Miović, Marko Gardašanić – Dubrovnik

Darko Gusić, Mirjana Vrkljan-Radošević – Gospić

Dejan Šakoronja – Jastrebarsko

Linda Zanchi – Kaštela

Zoran Popović, Siniša Matković, Sabina Galić, Renata Bečarević, Mirjana Rubin, Mirjana Jakobović, Mirjana Glavaš, Mandica Galović, Dimitrije Milojković, Andrijana Muller-Vranješ – Osijek

Boris Uhač – Opatija

Nero Marinović – Omiš

Tomislav Perkov, Margaret Ličinić-Modrušan, Dragan Belci – Pula

Alen Dumančić – Pakrac

Domagoj Dokozić, Krešimir Musić – Požega

Lina Štefanić – Poreč

Mirko Prodan, Miodrag Vezmar, Miljenko Manestar, Marinko Marić, Ivan Saftić, Hrvoje Vlašić, Herman Haller, Dubravka Kalinić, Aleks Finderle – Rijeka

Željko Blažinkov, Tomislav Grgurević, Leonardo Tomić, Krešimir Barišić, Filomena Tolić-Kovačić –Slavonski Brod

Vedran Hrboka, Tihomir Bušić, Teo Budimir, Tatjana Postrak-Jukić, Tanja Vukušić-Pušić, Smiljana Vidović-Filipović, Sandra Benzon, Robert Vulić, Nives Luetić, Marko Mimica, Jelena Marušić, Jakov Viđak, Ivana Alujević-Jakić, Ivan Palada, Dino Markovina, Damir Roje, Baldo Obad, Ante Radić, Ante Pecotić, Ante Mršić – Split

Nenad Škvorc – Samobor

Lidija Pejković – Solin

Nelka Tomić – Šibenik

Zdenka Japundžić – Vinkovci

Hrvoje Brijačak, Borislav Dokuzović – Varaždin

Ilva Marić, Edita Tadić, Dominik Rukavina – Zadar

Magid Ayoub, Elvira Matijević – Zaprešić

Đurđa Žigmundovac-Klaić, Zrinka Komadina-Estatiev, Zlatko Topalović, Zlata Srebreniković, Željko Duić, Zdravko Jeleković, Zdenko Paral, Zahi Khouri, Vladimir Novak, Vladimir Janđel, Vladimir Blagaić, Višnja Tadić, Višnja Latin, Vedran Kardum, Ulla Marton, Trpimir Goluža, Tihana Mazalin, Snježana Škrablin, Snježana Kašljević, Snježana Belak, Siniša Stanković, Sanja Tadić, Sanja Gršić-Burić, Sanja Boras ,Romana Dmitrović, Ratko Matijević, Pavo Perković, Ozren Grgić, Oliver Vasilj, Neven Tučkar, Nataša Šemnički, Mislav Herman, Miro Šimun Alebić, Milan Pavlović, Milan Kos, Martina Ujević, Mario Podgajski, Mario Kerner, Mario Ćurić, Marina Šprem, Maja Gudelj, Ljubomir Jokanović, Lenija Pavić-Lugović, Krunoslav Kuna, Karmen Dubreta, Karlo Tomičić, Josip Đelmiš, Josip Valetić, Jasenka Grujić-Koračin, Ivka Djaković, Ivan Grbavac, Ivan Bolanča, Ingrid Marton, Ilija Alvir, Gordan Rački, Goran Vujić, Erden Radončić, Dženis Jelčić, Držislav Kalafatić, Dražen Lučinger, Dražan Butorac, Dragana Ljubojević-Grgec, Darko Tomica, Darko Husar, Dario Majnarić, Danka Mirić-Tešanić, Duško Pall, Danijela Lučić, Danijel Šeba, Damir Kovačević, Damir Bagović, Bruno Vuletić, Branko Rajhvajn, Boris Franulović, Berivoj Mišković, Antun Balaša, Ante Vuković, Ana Zovak, Alenka Sirovec – Zagreb

HEMATOLOG:

Slobodanka Ostojić-Kolonić, Sandra Bašić-Kinda, Radovan Vrhovac, Pavle Rončević – Zagreb

INTERNIST:

Robert Matutinović, Milan Marković – Split

Vedran Tomašić, Vedran Batarelo, Tajana Silovski, Tajana Filipec-Kanižaj, Radmila Ajduković-Stojisavljević, Marica Bračić-Kalan, Ljubica Vazdar, Ingrid Prkačin, Inga Mandac-Rogulj, Gordana Štajminger, Dean Mileta, Antun Koprivanac – Zagreb

KARDIOLOG:

Hrvoje Stipić – Općina Krapinske Toplice

Ante Obad – Split

Jure Mirat, Hrvoje Gašparović, Edvard Galić, Darko Počanić, Aleksander Ernst – Zagreb

KARDIOKIRURG:

Igor Rudež – Zagreb

KIRURG:

Darko Krstov – Dubrovnik

Ognjen Barčot – Split

Zvonko Zadro, Hrvoje Kisić, Branislav Kocman, Amir Ibukić – Zagreb

MAKSILOFACIJANI KIRURG:

Predrag Knežević, Naranđa Aljinović-Ratković, Ivan Zajc – Zagreb

MIKROBIOLOG:

Javorka Leko-Grbić – Split

NEFROLOG:

Krešimir Galešić, Borka Božić – Zagreb

NEUROLOG:

Ingrid Škarpa-Prpić – Rijeka

Mario Mihalj, Dario Sučević – Split

Željka Petelin, Vlatko Šulentić, Vida Demarin, Vesna Brinar, Silvio Bašić, Pavao Krmpotić, Morana Ivičić, Mario Habek – Zagreb

NEUROKIRURG:

Bojan Milanov -Pula

Vlatko Ledenko – Split

Vjekoslav Jeleč, Tomislav Sajko, Robert Saftić, Pavle Miklić, Miroslav Vukić, Marin Stančić, Krešimir Rotim, Jurica Maraković, Josip Paladino, Hrvoje Jednačak, Darko Chudy, Andrej Desnica, Damir Tomac – Zagreb

ORALNI KIRURG:

Willy Kocjan – Rijeka

Marijan Baranović – Slavonski Brod

Marko Bajs, Krešimir Johman, Leonard Bergovec, Krešimir Doblanović, Davor Brajdić, Jurica Krhen, Brankica Borisov, Berislav Perić – Zagreb

OFTALMOLOG:

Dobrila Karlica – Split

Zlatko Juratovac, Tomislav Vidović, Nenad Vukojević, Nadežda Bilić, Miro Kalauz, Maja Bohač, Jelena Dorešić-Petrinović, Irena Škegro, Gorana Pavičić, Damir Bosnar, Boško Galiot – Zagreb

ONKOLOG:

Jelena Roganović – Rijeka

Tomislav Orešić, Ljerka Eljuga, Ivan Milas, Fedor Šantek, Danko Velimir Vrdoljak, Andrej Roth, Adem Hajredini- Zagreb

ORTODONT:

Martina Ivanec-Sapunar, Daria Štambuk-Ćosić – Zagreb

ORTOPED:

Zdravko Jotanović, Danijel Lopac – Općina Lovran

Miroslav Hašpl – Općina Krapinske Toplice

Ivan Rakovac – Općina Funtana

Trpimir Vrdoljak, Danijel Matek Tomislav Đapić, Tomislav Smoljanović, Mislav Jelić, Miljenko Franić, Milan Milošević, Ivan Bojanić, Ivan Benčić, Igor Šmigovec, Darko Antičević, Damir Hudetz – Zagreb

OPĆI KIRURG:

Zrinko Madžar, Zoran Veir, Tomislav Baotić, Stipislav Jadrijević, Stipe Batinica, Pavo Kostopeč, Mladen Petrunić, Mladen Japjec, Mislav Rakić, Leonardo Patrlj, Krešimir Bulić, Emil Kinda – Zagreb

OBITELJSKA MEDICINA:

Mirjana Krstić-Arbanas, Janja Radić – Bakar

Mario Čurlin, Dragana Adžović-Andrić – Dubrovnik

Višnja Mandac-Bajan, Božena Sanković – Dugo Selo

Ana Karlak-Mahovlić – Đurđenovac

Snježana Vučić-Peris – Karlovac

Nenad Delić – Knin

Dragica Polančec-Fodor – Koprivnica

Ljiljana Šepić – Opatija

Nensi Bilanović-Ćoso – Općina Jelenje

Zrinjka Dananić, Vesna Samardžić-Ilić, Valentina Hečimović, Ljiljana Ismić, Albina Dumić – Osijek

Željko Mršić, Anamarija Lazarušić-Sesar – Požega

Zvjezdana Ćatović, Magda Martinčević-Diminić – Pula

Aleksandar Ljubotina, Damir Ševeljević, Eda Karlović, Jadranka Šoić, Nina Bašić-Marković, Petra Jurišić, Željana Strišković, Ljiljana Radović-Antolović ,Laura Ambrozić-Pavković – Rijeka

Silvana Milovac, Jadranka Bandalo-Žebčević, Eda Trs-Matešić, Doris Pallaoro-Šarotić, Anka Koštić-Mešin – Split

Jasmina Grbić, Emina Mehičić, Darka Šeremet – Slavonski Brod

Ivana Prpić-Znidarčić – Sambor

Maja Milinković – Sveta Nedelja

Mirjana Hranjec-Banovec – Sveti Ivan Zelina

Zvonimir Zoger – Vrbovec

Sanja Šikić-Kukić – Velika Gorica

Sanja Škudar-Popović – Varaždin

Ana Dunatov, Biljana Žigurski-Mračić, Damir Biloglav – Zadar

Sanja Župan-Kovačić, Sanja Mehmedović, Nives Tarle-Bajić, Ivan Pokrovac, Aida Jelaska , Željko Razum, Vlatka Nevistić, Vjekoslava Amerl-Šakić , Verica Brozović-Kisić , Vera Šoštarić-Želalić, Vanja Gojak-Marjanović, Valentina Nakić , Tamara Perleta-Stambolija , Tajana Lovnički-Kontent, Stanislava Stojanović-Špehar, Snježana Rožić-Stipčić, Sanja Badrić-Ranilović, Renata Kučan, Oskar Crnalić, Nevenka Sremac, Nataša Buljan, Nada Majić, Mladen Štritof, Mladen Prlina, Mirjana Čop-Katunar, Milan Mazalin, Marija Antonija-Jurković, Ljubica Lazić-Vuletić, Ljuba Rauški-Naglić, Lidija Angelus, Jelena Ević, Jasna Stilinović, Jasminka Bunjevčević-Šeša, Jadranka Suton, Jadranka Grbić, Hrvoje Uremović, Hrvoje Tiljak, Gabrijela Papić, Dijana Parać-Bebek, Davor Mlikotić, Dario Čurik, Branka Martinović-Juroš, Branislava Čilić, Blanka Jakić, Biserka Mrgan-Tomičić, Biserka Jankolija, Anita Krišto – Zagreb

OTORINOLARINGOLOG:

Bojan Fanfani – Karlovac

Branko Strihić – Nova Gradiška

Željka Roje, Zaviša Čolović, Robert Tafra, Ivan-Anđelko Lisec – Split

Domagoj Butigan- Varaždin

Vinko Borčić, Tomislav Carić, Tomislav Baudoin, Tin Znaor, Siniša Stevanović, Robert Trotić, Renato Janušić, Mirko Ivkić, Mihael Ries, Lana Kovač-Bilić, Krešimir Gršić, Josip Markešić, Ivica Klapan, Ivan Rašić, Ivan Ožegović, Goran Gudelj, Domagoj Parazajder, Davor Vagić, Borut Marn, Boris Filipović, Boris Bumber – Zagreb

PSIHIJATAR:

Spomenko Ilić – Bjelovar

Anamarija Milun – Popovača

Igor Girotto – Rijeka

Anđelko Beg – Split

Zorana Kušević, Živko Malnar, Željka Smerdelj, Tihana Jendričko, Saša Jevtović, Rudolf Gregurek, Milan Košuta, Marijan Montani, Majda Grah, Ljiljana Škrinjarić, Jadran Morović, Herman Vukušić, Goran Jurcan, Davor Zdunić, Davor Moravek, Branko Potočnik – Zagreb

PARODONTOLOG:

Dario Bojčić – Split

PSIHOTERAPEUT:

Iva Stasiow – Zagreb

PULMOLOG:

Vilim Kolarić – Općina Klenovnik

Saša Srića, Mihovil Vrčić, Ivan Alerić – Zagreb

PLASTICNI KIRURG:

Matija Miletić – Karlovac

Vice Grabovac – Split

Rado Žic, Ivo Džepina, Mladen Duduković, Miroslav Kinčl, Dinko Bagatin – Zagreb

PEDIJATAR:

Danijel Kardoš – Belišće

Ivona Brbora, Dušanka Rodin – Dubrovnik

Marija Spajić – Karlovac

Livija Ceher-Ebner, Jadranka Petrović-Schneider, Jadranka Arambašić, Bojana Petrov-Križanović – Osijek

Tatjana Ravnić-Bunčić, Sonja Vidulin, Mirna Milevoj-Ražem, – Pula

Srećko Severinski, Neven Čače, Gordana Tomašić-Čubranić – Rijeka

Vitomir Metličić, Snježana Kapor-Jeričević, Meira Kraus, Karolina Malić-Tudor, Julije Meštrović, Dubravko Matić, Blanka Labura – Split

Ilonka Artuković – Samobor

Kornelija Kovač – Velika Gorica

Biljana Čalić – Vinkovci

Davorka Vitlov-Čirjak – Zaprešić

Đurđica Šešo-Šimić, Stipe Čular, Sheila Šurbat, Sandra Vukšić, Oskar Lučev ,Oleg Jadrešin, Miroslav Dumić, Milivoj Jovančević, Metka Regan, Marinka Marić, Marina Lichter-Štajduhar, Lidija Sekulović-Uzelac, Iva Palčić, Erina Leona-Cetinić, Dubravka Petrašević, Diana Puževski, Chaouki Ayoub, Arnes Rešić, Andrea Kostinčer-Pojić, Andrea Cvitković-Roić – Zagreb

RADIOLOG:

Sunčana Žuteković – Dugo Selo

Otmar Rubin – Osijek

Željko Herceg, Vinko Vidjak, Marija Marušić, Ivo Gregurić, Drago Odak, Dalibor Gruičić, Bojan Jernej – Zagreb

REUMATOLOG:

Vesna Budišin – Čakovec

Dušanka Kaliterna-Martinović – Split

Miroslav Mayer, Miroslav Harjaček, Branimir Anić – Zagreb

STOMATOLOG:

Senad Karamehmedović, Miroslav Korda – Dubrovnik

Petar Bajan – Dugo Selo

Nenad Savić – Kaštela

Luka Lubina – Knin

Vladimir Haring, Sanja Mihaljčić, Mirela Veselinović, Josip Prpić, Josip Čes, Ivona Bambir-Lesko, Dijana Tomičić, Anastazija Aščić – Osijek

Ivo Povrzanović – Poreč

Željka Poljanić, Tomislav Vuletić, Neven Crepulja, Goran Grenko, – Rijeka

Tina Ugrin ,Dea Jurić-Perković, Ante Kovačić, Držislav Pavičić – Split

Ivan Gabriša – Sveta Nedelja

Ivica Knežević – Samobor

Milija Baldić-Lukšić – Trogir

Sonja Gazić-Pokupec – Velika Gorica

Ninoslav Jolić – Vukovar

Dijana Paleka, Sergej Kuštera – Zadar

Zoran Kalina, Zlatan Vajzović, Vladimir BasićValerija Milković, Tajana Kušeta-Antić, Siniša Varga, Sanja Štefančić, Sanja Konjević-Jelenčić, Rifet Herić, Renata Lončar-Drugović, Nives Romana Beketić-Lušić, Nino Balenović, Nina Farkaš, Nikolina Petek-Žugaj, Nikola Petričević, Nikola Krišto, Nenad Klasić, Nenad Baltić, Mirella Venturini-Pejić, Mateja Jelić, Marko Matutinović, Mario Sesar, Marina Đerek-Kolundžić, Marin Čeprnja, Marija Stilinović-Bjelica, Marija Sović-Buntjelić, Maja Štimac-Jagodić, Luka Stojić, Kristina Horvat, Josip Marcelić, Janko Naka, Jadranka Labura, Ivo Gašparac, Ivica Anić, Ivica Pelivan, Ivana Petrović-Poljak, Ivana Golubić Bago, Ivan Miletić, Ivan Katalinić, Ivan Azinović, Inga Vučković, Igor Ivanković, Grgo Juričev, Gordana Krupić, Goran Katona, Filip Štimac, Davor Matković, Davor Jokić, Davor Tarle, Darko Krnić, Darko Čajić, Blaženko Crnojević, Blanka Radujković, Biserka Dumnica, Berislav Mostarac, Andrej Božić, Aleksandra Pavelić – Zagreb

SPEC. NUKLEARNE MEDICINE:

Ivan Mihaljević – Osijek

SPECIJALIST STOMATOLOŠKE PROTETIKE:

Jozo Ćosić – Zagreb

TORAKALNI KIRURG:

Igor Nikolić, Dinko Stančić-Rokotov – Zagreb

UROLOG:

Predrag Mamontov- Pula

Kristian Krpina- Rijeka

Nikola Knežević, Neven Kapun, Igor Tomašković, Igor Grubišić, Ahmad El-Saleh –Zagreb

VASKULARNI KIRURG:

Vladimir-Zvonimir Pelegrin – Zagreb 

preuzeto sa: www.jutarnji.hr
F
oto: CC/Pixabay

 

Tags:
Categories:
rotary-11

Doktorica Željka Roje savjetovala kako stariti sa stilom

KAKO DO SVJEŽEG I ODMORNOG IZGLEDA KOJI NE MIJENJA OSOBNOST

U sklopu ciklusa predavanja o zdravlju koje organiziraju članovi Rotary kluba Kaštela jučer je u dvorani dvorca Vitturi u Lukšiću, prof.dr.sc. Željka Roje savjetovala kako i koje medicinske pripravke koriastiti za održavanje ljepote lica, kako bi postigli, svjež i odmoran izgleda koji ne mijenja osobnost.

– Danas je trend izgledati što svježije, što odmornije, dakle ne mijenjati vlastitu osobnost, a za to se služimo medicinskim preparatima. Naime, pravilnom primjenom hijaluronskih filera i botoksa za koje je potrebno veliko znanje, pomno planiranje i stručnost postižu se odlični rezultati na licu, ali je jako važno izvoditi ih u  kontroliranim uvjetima specijaliziranih ordinacija kako bi se proveli zdravstveni standardi  –  kazala je dr. Roje, doktorica privatne ordinacije za otorinolaringologiju.

– Strašno je važno da se radi o medicinskim postupcima, a to nije nešto što se može raditi u kozmetičkim salonima, nego to mora raditi medicinski profesionalac. To je netko tko je za to posebno obučen jer ipak neki od tih postupaka ima sa sobom određene rizike i treba jako dobro poznavati anatomiju krvnih žila i živaca u području glave i vrata – ispričala je dr. Roje i dodala da za pacijenta treba učiniti ono najbolje.

mala1

Bez obzira na životnu dob jedne žene, posebno kod nas u Dalmaciji, jako je važna prevencija, odnosno zaštita lica od ultraljubičastih zraka jer se njihovim djelovanjem događaju brojne promijene i u površinskim i dubokim slojevima kože.

– Prvi znaci starenja kod osoba koje se ne štite adekvatno, vrlo se rano vide, a proces starenja pogađa sve strukture u licu, događa se resorpcija kosti, smanjuje se količina masnog tkiva, smanjuje se masa mišića, te izgledamo tužno i umorno i to je nešto što bi smo željeli izbjeći – kazala je dr. Roje  i napomenula  kako postoje i trendovi gimnastike koja jača muskulature lica i omogućuje da vaše lice izgleda svježije te pravilna prehrana te adekvatne izmjene, odmora, odnosno, sna.

Budite dobre volje, smijte se, budite samouvjereni jer takva osoba uvijek lijepo zrači jer nije bitno samo kako se nacrtamo nego i kako se prezentiramo i srcem osjećamo jer tako zračimo okolinu – preporuka je dr. Roje ne samo ženama nego i muškarcima koji na jednak način svoje lice mogu učiniti lijepim.

Ovo predavanje dr. Roje, jedno je od ciklusa predavanja koje se održati u organizaciji Rotary kluba Kaštela.

– Iz svog fonda članova, Rotarya u Hrvatskoj, odabrali smo ljude koji će imati jedan ciklus tema o zdravlju i o temama koje zanimaju ljude u civilnom življenju, odnosno u civilnom društvu. Ovo je danas prva takva tema, a već za dva tjedna krećemo s drugom temom o zdravlju – kazao je predsjednik Rotary kluba Kaštela, Mijo Rogulj.

Foto: Ivana Topić
Napisao/la V.K.M.
Preuzeto sa www.kaštela.org

Tags:
Categories:
ORL Zeljka Roje (1)

Kako stariti sa stilom

Pročitajte u 24 caffe kako stariti sa stilom… autor prof. dr. sc. Željka Roje

Tags:
Categories:
poremecaj-sluha-header

Poremećaji sluha…danas u 24 sata

0-02-05-7eb7e61c1edeff33361a4750b9d50ebef9d3d8ee1de55f7cb7e0d40058b67ab5_full

Tags:
Categories:
ZeljkarojeTVJADRAN

Bez uputnice – prof. Željka Roje 23.03.2017.

Tags:
Categories:
ZeljkarojeHRT

Reportaza u emisiji Dobro jutro Hrvatska HTV 1 27.3.2017. TEMA LIJECENJE ALERGIJSKOG RINITISA

Tags:
Categories:
DSC06832

Sajam zdravlja i vjenčanja 27.siječnja 2017.

Na Sajmu zdravlja i vjenčanja 27.siječnja 2017. održali smo predavanje Mama, boli me uho!

Pričali smo o upalama uha u djece, postavljanju cjevčica u uši, mjerama prevencije upale uha…. Donosimo Vam dašak atmosfere s predavanja.

Tko je propustio predavanje može doći u Gradsku knjiznicu Marko Marulić 13.2. u 18 sati. Dobrodošli!

Tags:
Categories: