Životna priča prof. Roje – od kirurške sale do sporta u kojem danas osvaja
U ordinaciji precizna dijagnostičarka, u kirurškoj dvorani smirena otorinolaringologinja, na terenu za badminton sigurna igračica i osvajačica brojnih zlatnih odličja. To je tek dio životnog puta poznate splitske liječnice prof.prim.dr.sc. Željke Roje, dr.med. specijalistice otorinolaringologije i kirurgije lica i vrata.
Mnogi ovu nasmijanu liječnicu prepoznaju s predavanja, simpozija jer u njezinom impresivnom životopisu medicina zauzima najviše stavki. No u ranoj školskoj dobi nije se činilo kako će medicina biti njezin životni poziv, priča nam dr. Roje. Sport je u njezinom životu, uz obitelj, bio na prvom mjestu još od osnovne škole.
– Ovakav rad daje mi mogućnost organizacije posla i rasporeda odmora i rada prema vlastitim kriterijima uz osmišljavanje slobodnog vremena na način koji najviše volim: obitelj, prijatelji i sport. Sport je bio i ostao važan dio mog života i redovito gledam nogomet i rukomet na televiziji ili uživo. Obožavam energiju mase i huk s tribina. Obožavam borbenost i zajednički duh na travnjaku ili na parketu. Ali iznad svega danas volim badminton i moju „badmintonsku sektu“ zaljubljenika u ovaj zahtjevni sport.
Od lani čak igram na turnirima ADA lige. Nikad nije kasno! Sve što sam radila u životu pomoglo mi je u nekim aspektima medicinske struke i učinilo me boljim i kompletnijim liječnikom. A najviše od svega veseli me činjenica da u zenitu ove avanture vidim nasmijano lice naše kćeri Mie i velike crne oči naše unučice Lucije! Rekli bi u Splitu „Vridilo se rodit!“ emotivno će dr. Roje.
Ključan telefonski poziv
Ljubav za badminton i to onaj rekreativni rodila se u maloj dvorani Pomak, na splitskim Stinicama.
– Dugo su me nagovarali da se priključim igri na velikom terenu i na malo ozbiljnijoj razini, ali nekako nisam imala dovoljno samopouzdanja, priznaje dr. Roje.
No kako kaže, ipak jedan telefonski poziv, od njoj tada nepoznate osobe, a sada njezinoga partnera u mješovitim parovima i uvjeravanje “ma možeš ti to, dođi i probaj…” u dvije i pol godine promijenio je sve. Priključila se toj velikoj badminton obitelji entuzijasta čiji broj iz dana u dan raste.
Sada ćemo otkriti i glavnog “krivca” za ovaj sport.
– Na badminton me “navukao” moj dragi kolega Ivica Pavičić i često bismo nakon 24 satnog dežurstva u devet ujutro već bili na terenu. On je bio jako strpljiv i poticajan, a ‘jednom sportaš uvijek sportaš’ u meni je bez problema prihvaćao njegove upute i savjete. Mišići su usvojili neke druge pokrete, a brzine nikad nije manjkalo kao ni koncentracije koja je jako važna u badmintonu, govori dr. Roje. Moj prvi turnir bio je prije dvije godine u Varaždinu. Tada sam igrala C kategoriju u mješovitom paru i ženskom paru, tu treba pojasniti kako se ADA liga igra u 4 kategorije: A, B, C i D.
Već u prvoj sezoni osvojila sam C kategoriju i prešla u višu B kategoriju u kojoj igram sada. Ove godine od pet turnira sam u četiri bila zlatna i u jednom srebrna u ženskom paru. U mješovitom dvaput zlatna, jednom brončana… Kaže moj suprug, koji me vjerno prati na svim natjecanjima i trpi moju ovisnost o badmintonu: “Ti sama imaš više godina negoli svi ostali na postolju!” želeći istaknuti da prosjek godina natjecatelja u B kategoriji je sasvim sigurno ispod 30, a ja imam 57, s osmijehom će dr. Roje.
Antistresni program
Kad je pitaju što vidi u badmintonu ne može to točno definirati, no kaže:
– Sigurno znam da djeluje kao antistresni program i bijeg od svakodnevice. Posao liječnika je stresan, prepun odgovornosti i uistinu ti treba povremeno razbistriti glavu i misliti tih sat ili dva samo na pero koje leti, obranu od smesha i kako “prodati krivo oko” suparniku na mreži… Igra u paru je posebno zanimljiva jer puno ovisi o suradnji partnera, dogovoru i načinu “pokrivanja” terena. Ako ništa drugo, zbog badmintona sam sigurno smirenija liječnica. Dobra atmosfera na treningu, natjecateljski duh, radost druženja puno je bolji antidepresiv od farmakološke pomoći. Moji prijatelji koji se na bave sportom teško razumiju što zapravo radim. Dosta su me na početku zadirkivali i ponekad zamjerali jer uvijek trčim na trening, ali sada i oni vide da je to nešto što mi puno znači i postali su mi podrška, zadovoljno će dr. Roje.
Badminton klub Split
Osim igre, badminton joj je donio u život brojne drage ljude, poneki su joj postali i pravi prijatelji i zato ta priča ima i dodatnu dimenziju. Inače, Badminton klub Split osnovan je 2006. kao sportsko udruženje, a 2008. je registriran u Hrvatskom badminton savezu. Sudjeluje u brojnim natjecanjima i u svim starosnim kategorijama.
– Ja sam dio seniorskog ogranka koji broji otprilike 50ak članova. Aktivni smo sudionici na turnirima regionalne ADA lige koja se odvija u sedam gradova: Ljubljana, Sarajevo, Brežice, Beograd, Opatija, Varaždin i Zagreb. Na tim turnirima bude preko 270 natjecatelja i taj jedan dan dvorana se pretvara u pravo borilište, ali s puno ljubavi, prijateljstava, emocija i druženja.
Poziva one koji su u Splitu ili negdje blizu da dođu na prvi ADA turnir u Splitu, u dvorani na Gripama 10. svibnja od 8.30 do 20.30.
Vidjet ćete oko 300njak istinskih zanesenjaka koji ustrajno rade na svom tjelesnom, emocionalnom i duševnom zdravlju kroz bavljenje sportom koji se igra cijelu godinu, ne ovisi o vremenskim prilikama i nema limit godina!
Na ovaj je način naš Split stavljen na badmintonsku pozornicu međunarodnog karaktera. Uz pomoć sponzora i volonterskog rada brojnih članova pokazat ćemo još jednom kakav je Split domaćin. I to u tjednu kada slavimo našeg zaštitnika Sv. Dujma! Dobrodošli u Split grad povijesti, kulture, čistog mora i zabave, a ovaj put i u grad badmintona!
Volim medicinu, badminton, ali najviše od svega veseli me činjenica da u zenitu ove avanture vidim nasmijano lice naše kćeri Mie i velike oči naših unučica Lucije, Marte i Anđele. Rekli bi u Splitu „Vridilo se rodit!“ emotivno će dr. Roje. Ovim ćemo i završiti inspirativnu priču o dr. Željki Roje, iz ordinacije do terena, od nesuđene nam kolegice novinarke do članice Akademije medicinskih znanosti, od prekinute rukometne karijere do zlata u badmintonu. Neka takav uspješan niz što duže traje.
Preuzeto sa: www.portalzdravlje.hr
Ojdana Koharević