VRTOGLAVICA ( lat. Vertigo) predstavlja snažnu iluziju da se prostor vrti oko bolesnika (objektivni vertigo ) ili da se bolesnik kreće u prostoru ( subjektivni vertigo ). Do pojave vrtoglavica dolazi zbog poremećaja u bilo kojem dijelu za percepciju prostora i uvijek je neugodan doživljaj udružen sa otežanim održavanjem ravnoteže i hoda.

Obično je praćena znacima poremećaja u neurovegetativnom živčanom sustavu kao što su mučnina, povraćanje, bljedoća kože i sluznica, pojačano znojenje…

Postoje dva glavna tipa vrtoglavice, ovisno o načinu njezinog nastanka: centralne i periferne. Iako se očituju na sličan način terapija je bitno drugačija. U praksi je 90% vrtoglavica perifernog podrijetla. Centralne vrtoglavice su uvijek posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava i praćene su drugim neurološkim ispadima (glavobolja, dvoslike, gubitak svijesti,…). Javlja se kod moždanog udara, tumora mozga, poremećaja moždane cirkulacije, multiple skleroze ili drugih degenerativnih bolesti.

Periferne vrtoglavice (vezane uz oštećenje centra za ravnotežu u untarnjem uhu) mogu biti jednokratne (akutne) i povratne (rekurentne). Kako je uzrok bolesti u unutarnjem uhu, mogu biti praćene simptomima smetnji sluha (nagluhost, šum u uhu).

Jedan od najčešćih perifernih poremećaja je tzv. BPPV (benigni paroksizmalni položajni vertigo) očituje se pojavom vrtoglavice pri određenim kretnjama glave ( npr. zabacivanje glave ili nagli pokret glave u jednu stranu). Drugi najčešći uzrok je tzv. PPPD (perzistentna posturalno-percepcijska vrtoglavica). Prisutna je nerotatorna vrtoglavica u vidu dezorijentiranosti i nestabilnosti koja kontinuirano traje najmanje 3 mjeseca, većinu dana u tjednu, satima, ne nužno po cijeli dan!

BPPV je najčešće praćen vegetativnim smetnjama ( mučnina, povraćanje, znojenje,..) dok je sluh dobro očuvan. Nastaje kao posljedica lošeg pozicioniranja malih otolita u centru za ravnotežu u unutarnjem uhu koje treba adekvatnom manipulacijom vratiti na pravo mjesto (laički rečeno). Dijagnoza se postavlja provokacijskim položavajućim probama kao npr. Dix- Hallpikeovom probom koja može biti i samo subjektivno pozitivna.

Pojavu BPPV-a mogu umanjiti razne vježbe te različiti oblici repozicijskih postupaka s ciljem postavljanja glave i tijela u određeni položaj u prostoru tijekom određenog vremena kako bi se otoliti vratili iz polukružnih kanalića na neko manje osjetljivo mjesto. Najčešće koristimo Eppley-ev i Semont-ov manevar kojima se pomoću promjene položaja tijela umanjuje pojava simptoma te Brandt- Daroffove vježbe kojima se vrtoglavica izaziva postavljanjem glave u najnepovoljniji položaj i na taj se način tijelo „prisiljava“ da se što prije privikne na vrtoglavicu kako bi je naučilo korigirati.

U dugotrajnim poremećajima ravnoteže važan dio terapijskog postupka je vestibularna rehabilitacija. Omogućuje oboljeloj osobi da provođenjem raznih vježbi nauči nadvladati simptome vrtoglavice. Skupine rehabilitacijskih vježbi su:

• Adaptacijske vježbe
• Supstitucijske vježbe
• Habituacijske vježbe
• Opće vestibularne vježbe

Preduvjet za rehabilitaciju je adekvatna psihofizičko sprema i stanje bolesnika da bi uopće mogao izvesti opisane vježbe.

Vrtoglavica je vrlo čest i neugodan simptom koji značajno narušava kvalitetu života. Stoga u našoj ustanovi provodimo medicinsku rehabilitaciju pod stručnom palicom višeg fizioterapeuta Josipe Mlikotić koja je osim svog osnovnog dugogodišnjeg iskustva u fizikalnoj terapiji dodatno educirana za liječenje i rehabilitaciju ovako specifičnih poremećaja.