Kirurgija

Specijalizacija prof. Roje nije samo otorinolaringologija već i kirurgija glave i vrata.

U sklopu same ambulante posjedujemo tzv. „malu salu“ u kojoj se izvode zahvati u lokalnoj anesteziji i provode postupci nekirurške estetike.

• kirurško uklanjanje kožnih tumora i madeža glave i vrata u lokalnoj anesteziji
• operacije u hrkača u lokalnoj anesteziji (koblacija, radifrekvencija)
• „stanjivanje“ nosne sluznice metodom koblacije u lokalnoj anesteziji kod otežanog disanja na nos
• operacije manjih tumora u usnoj šupljini
• operacije “klempavih” ušiju

• nekirurška korekcija klempavih ušiju u novorođenčadi udlagama
• operacija rinofime koblacijom

Operacije u općoj anesteziji su:

• operacije tonzila, trećeg krajnika i postavljanje cjevčica

Ventilacijska cjevčica. (Odnos veličine prema kovanici od 1 kune.)

• “beskrvna” operacija tonzila koblacijom

Tonzilektomija je najčešći kirurški zahvat u otorinolaringologiji i jedan od najčešćih kirurških zahvata u dječjoj dobi uopće. To znači da velik broj djece jednom u životu zbog tonzilektomije trpi postoperacijski bol, ne može normalno jesti barem deset dana, ne može ići u vrtić i/ili školu, roditelji zbog toga ne mogu na posao. Svi ti parametri daju tonzilektomiji općemedicinsku, pa i socijalnu dimenziju.

U nazivu tonzilektomija grčki je korijen ektome – izrezivanje, pa bi doslovan prijevod glasio: izrezivanje tonzila. Osnovna filozofija ovog kirurškog postupka zadržana je do današnjih dana, samo su se, u skladu s razvojem medicinske tehnike i znanosti uopće, mijenjale tehničke mogućnosti i instrumentarij. Naizgled nezahtjevan, kirurški postupak kao što je tonzilektomija postaje problematičan zbog izrazitog poslijeoperacijskog pobola koji uključuje poslijeoperacijski bol, primarno krvarenje (< 24 sati) i poslijeoperacijsku infekciju koja dovodi do kasnog ili odgođenog poslijeoperacijskog krvarenja (> 24 sati).

Za razliku od većine operacijskih postupaka u kojima se rana primarno zatvara, tonzilektomija završava otvorenom ranom koja cijeli bez šivanja, čime se otvara mogućnost za razvoj poslijeoperacijskih komplikacija. Bol je rezultat oštećenja sluznice, mišića i živčanih završetaka IX. i X. moždanog živca, nakon čega dolazi do upale i grča mišića ždrijela, što dovodi do smanjenja opskrbe kisikom i pojačavanja osjeta bola. Bol u cijelosti prestaje tek nakon 14. – 21. dana, kada dolazi do potpunog zarastanja.

Vrlo često tonzilektomija se kombinira s adenoidektomijom (uklanjanjem adenoidnih vegetacija ili trećeg krajnika). Takvu operaciju nazivamo adenotonzilektomija.

Napredak tehnologije omogućio je razvoj brojnih tehnika i instrumenata u cilju smanjenja poslijeoperacijskog pobola, kako bi se zadovoljili uvjeti za sigurno, netraumatsko i beskrvno uklanjanje tonzila koje mora biti jednostavno za svakog kirurga. U RH se najčešće primjenjuje tzv. „klasična“ tonzilektomija koja uključuje kombinaciju tupe i oštre disekcije s instrumentima za višekratnu uporabu. Osim na taj način tonzile se mogu operirati radiofrekvencijom, laserom, ultrasoničnim nožem i elektrokauterom, što ovisi o edukaciji osoblja i o financijskim mogućnostima ustanove u nabavci dijelova za jednokratnu uporabu. Prednosti koblacijske (radiofrekvencijske) tehnike jesu u manjem intraoperacijskom gubitku krvi (< 10 ml), bržem poslijeoperacijskom oporavku zbog manjih poslijeoperacijskih bolova i manje lokalne upalne reakcije (slika). Posebno se preporučuje za vrlo malu djecu (mlađu od 3 godine), anemičnu djecu i djecu s problemima zgrušavanja krvi.

Za detalje pogledajte Priručnik „Mama, idem na operaciju krajnika!“

• operacija polipa na glasnicama
• biopsija limfnih čvorova vrata
• operacija cista na vratu
• operacije “klempavih” ušiju

Nakon svih zahvata najčešće nema potrebe prespavljivanja u ustanovi.

http://www.24sata.hr/lifestyle/operacija-krajnika-strucnjaci-otkrivaju-kada-ih-treba-vaditi-499656

Kirurgija glave i vrata