U organizaciji WOW (Woman on Wine) spojili smo priču o ljepoti lica kroz starenje i prikladni make up sa degustacijom vina Matuško sa pelješca uz slasne zalogaje trattorije Tinel.

#Predavanje – lice koje stari sa stilom: biseri i zamke u upotrebi filera i botoksa by prof. dr. Željka Roje, spec.orl;
#Radionica – Male tajne velikih majstora šminkanja by makeup artistica Maja Banić;
#Vodjena degustacija vina Matuško uz hranu Trattoria Tinel by sommelier Kristina Jukić

U subotu 18.2 sam gostovala u Zagrebu na predstavljanju novih pastila za grlobolju u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Bila sam član Okruglog stola zajedno s Miom Negovetić, Lukom Bulićem i djecom.

Bilo je uistinu divno sudjelovati u ovako lijepoj priči i prenošenju znanja djeci i roditeljima  u prepunom kazalištu. Dobra atmosfera, puno pitanja , Božanski glas Mie Negovetić….

Bila je to jos jedna lijepa edukacija… puno pitanja, puno znanja, ali i puno ljubavi.

U ciklusu besplatnih predavanja „Male tajne roditeljstva“ na odjelu za djecu i mlade, poslušajte predavanje „Cjevčica u uhu djeteta. Kome, kada, zašto i kako?“ – predavačica je prof. dr. sc. Željka Roje.

Većina djece od 2-7 godine zivota  pate od recidivirajućih upala uha koje su posljedica disfunkcije mišića odgovornih za otvaranje ušća Eustahijeve tube. Da bi se spriječilo nakupljanje tekućine u srednjem uhu, liječenje se provodi manjim kirurškim zahvatom u općoj anesteziji. Otorinolaringolog napravi rez na bubnjiću (miringotomiju) u koji postavi ventilacijsku cjevčicu. Cjevčica je izrađena od čvrste plastike ili metala i ostaje u uhu nekoliko mjeseci do godine, pa i duže. Cjevčica najčešće ispadne spontano, a ukoliko funkcija tube nije uspostavljena, potrebno je ponoviti zahvat. Neka od najčešćih pitanja roditelja čije dijete je kandidat za postavljanje cjevčica su:

• kada će dijete normalno čuti,
• kako mogu zaštiti djetetova uha od ulaska vode,
• što će se dogoditi ako dijete skoči u more ili bazen bez zaštitnih čepića,
• smije li dijete kojem su ugrađene cjevčice letjeti avionom…

Odgovore na ova, ali i mnoga druga pitanja, dat će vam prof. dr. sc. Željka Roje!

Više saznajte na linku: https://www.facebook.com/events/1891705064399298/

Na Sajmu zdravlja i vjenčanja 27.siječnja 2017. održali smo predavanje Mama, boli me uho!

Pričali smo o upalama uha u djece, postavljanju cjevčica u uši, mjerama prevencije upale uha…. Donosimo Vam dašak atmosfere s predavanja.

Tko je propustio predavanje može doći u Gradsku knjiznicu Marko Marulić 13.2. u 18 sati. Dobrodošli!

Ako promuklost traje dulje od deset dana, treba se javiti otorinolaringologu, kaže dr. Željka Roje. U “klasičnim” virozama promuklost je blaga do izrazita.

Vrijeme je brojnih respiratornih viroza i gripe te osim onih dobro poznatih simptoma (začepljen nos, curenje nosa, grlobolja, malaksalost, povišena temperatura i bolovi u zglobovima i mišićima) neki od oboljelih imaju i promuklost koja je najčešće posljedica upale grkljana (laringitis). 

– Glasnice su poput finih bijelih struna na ružičastom sluzničkom tepihu u grkljanu. Da biste imali ‘čist’ glas, one moraju biti glatke, dobre napetosti – ni mlohave ni prenapregnute, adekvatno hidrirane te na sebi ne bi smjele imati nikakve izrasline (benigne ili maligne). Paziti ih i maziti moraju posebno glasovni profesionalci, pjevači, glumci, kao i govornici, predavači… – objašnjava prof. dr. sc. Željka Roje, iz privatne ORL ambulante u Splitu.

U “klasičnim” virozama promuklost je blaga do izrazita, ali nema osjećaja nedostatka zraka te se liječi simptomatski (adekvatna hidracija, inhalacije fiziološkom otopinom, kaduljom, kamilicom, pastile s umirujućim učinkom – primjerice od islandskog lišaja).

Simptomi su blagi i traju nekoliko dana te prolaze bez posljedica i bez potrebe za liječničkom intervencijom – kaže prof. Željka Roje.

No ako promuklost traje dulje od deset dana treba se javiti otorinolaringologu na pregled. Naime, liječnik obiteljske medicine ne može klasičnim pregledom ždrijela vidjeti glasnice pa je potreban barem indirektno-laringoskopski pregled ogledalcem, dok je zapravo jedino pouzdana endoskopija fleksibilnom ili krutom optikom.

– Pregled je bezbolan, kratak, nije invazivan pa ga čak i djeca lako podnose. Tako se precizno mogu vidjeti sve strukture u grkljanu uključujući prave i lažne glasnice – objašnjava dr. Roje.

Osim u akutnim stanjima u sklopu virusnih ili bakterijskih bolesti gornjih dišnih putova često se javlja i u kroničnom obliku u onim bolestima i stanjima koja negativno djeluju na pokretljivost i strukturu glasnica. Razlozi su različiti – od pušenja, nepravilna korištenja glasnica i izazivanja tzv. sindroma prenaprezanja, suhog zraka (klimatizirani i pregrijani prostori), kemijskih ozljeda i upala zbog refluksa kiseline te tumora (polipi, papilomi, karcinomi).
Tu spadaju i traume grkljana (udarac, jatrogene traume nakon gastroskopije ili bronhoskopije), slabija pokretljivost jedne ili obje glasnice uslijed nekih neuroloških bolesti (bulbarna paraliza, mijastenija, multipla skleroza, stanja nakon moždanog udara) ili nakon operacija na grkljanu, štitnjači ili karotidnim arterijama kad dođe do oštećenja živca koji pokreće mišiće grkljana.

Djecu izvedite na hladan zrak

Akutne upale grkljana (akutni laringitisi) rezultat su najčešće virusnih infekcija i češće pogađaju djecu. Kod njih klinička slika može izgledati alarmantno jer imaju vrlo uske dišne putove (otežano zvučno disanje posebno u udisaju, kašalj poput laveža psa, nedostatak zraka) i vrlo često se isti simptomi ponavljaju iz viroze u virozu.

Radi se najčešće o tzv. subglotičnom laringitisu (oticanju sluznice neposredno ispod glasnica) što dovodi do sužavanja dišnog puta na razinu procijepa i navedenih simptoma, objašnjava prof. Roje. U takvim je situacijama važno ne gubiti glavu, nego dijete iznijeti na hladan oštar suh zrak (ne vlažni šatori kako se prije mislilo), umiriti ga, dati mu antihistaminik u sirupu te provesti inhalaciju lijekom koji je propisao pedijatar.

Ako uz sve to i dalje nema poboljšanja, obratite se dežurnoj pedijatrijskoj službi. Ovakve se smetnje javljaju češće u djece koja imaju alergijski rinitis ili bronhitis i obično prestaju nakon šeste godine, naglašava dr. Željka Roje.

Kako sačuvati svoje glasnice?

• Dišite na nos, a ne na usta. Zrak se pri prolasku kroz nos vlaži, pročišćava i zagrijava te tako priprema za donji dišni put. Disanjem na usta nema kondicioniranja zraka.
• Pijte dovoljno tekućine, posebno u klimatiziranim i pregrijanim prostorima.
• Ne spavajte s upaljenim klima-uređajima.
• Nemojte pušiti! Pušenje je pokretač brojnih benignih i malignih promjena na glasnicama poglavito ako uz to konzumirate alkohol u većoj količini ili u obitelji imate nekoga tko je bolovao od sličnih bolesti.
• Pazite na prehranu ako imate refluks ili želučanu kilu. Jedite češće manje obroke, spavajte na povišenom, ne jedite tri sata prije počinka, izbjegavajte previše hladnu, prevruću, začinjenu, ljutu hranu i gazirana pića. Ovakvim pacijentima mogu pomoći preparati sladića i matičnjaka koji se može uzeti u kapsulama ili kao ekstrakt dva puta dnevno, đumbir uz obrok kao prokinetik te preparati alginata za neutralizaciju kiseline. I zapamtite: “Tko se nervira želucem, neka pije sladić”.
• Ako ste glasovni profesionalac, obratite se govornom terapeutu ili logopedu da vas uputi na vježbe kako uz što manje napora pravilno koristiti svoje glasnice (vježbe disanja, položaj glave i vrata tijekom  govora…). I barem jednom godišnje kontrolirajte glasnice.
• Povremeno možete koristiti pastile koje u sebi imaju hijaluron kako biste sluznicu “nahranili” i “napili” vodom. Jer jedna molekula hijalurona veže na sebe 1000 molekula vode.

Autor:Ana Vukašinović | Četvrtak, 26.01.2017. u 09:43

Više informavija na linku. http://www.24sata.hr/lifestyle/brzo-prolazi-ali-promuklost-ublazite-inhalacijom-od-kadulje-508766

Moj odnos s televizijom mijenjao se kako su se mijenjali moji prioriteti, dužnosti i obveze u životu… Mijenjao se i ovisno o raspoloženjima, godinama, emocijama…

Rijetko sam imala vremena satima sjediti pred njom, jer ritam života je bio takav da je figurirala samo kao neka pozadinska buka dok bih jurila po kući jedva stižući napraviti sve što treba. Između pripremanja predavanja, glačanja, kuhanja, učenja za specijalistički ispit, zaljubljeno-zabrinutog pogledavanja prema mojoj Mii, dogovaranja sa suprugom o rasporedu za sutra,  neki ugodni glasovi bi nešto pričali ili pjevali, diskutirali, svađali se… I to je bilo to!

Volim kada nije apsolutna tišina i zato je stalno upaljena… Upaljena je često i kad nas nema kući, jer priča s našim psićem Bepom… barem si utvaram da mu to nešto znači.

Ma koliko to izgledalo neintelektualno meni televizija ne služi u edukativne svrhe. Treba mi isključivo za odmor i razbibrigu.

Opterećena teškim ljudskim sudbinama koje bolest donosi, kao netko tko često mora priopćiti ružnu vijest rodbini ili samom bolesniku, zadojena stalnim učenjem, jer medicina jest takva struka,  moram si osigurati neko vrijeme za „raditi ništa!“ Za „slušati ništa!“

I onda je to bijeg u kratke duhovite sitcom-ove i vječni i neizostavni sport.

U sadržaje koje mogu gledati bez pune koncentracije i pažnje, pomalo zadrijemati i nastaviti gledati kao da se ništa nije dogodilo, odgovoriti na poruke prijatelja… „light multitasking“ koji ne iziskuje nikakav intelektualni napor.

A nekad davno bila je izvor kratkih svakodnevnih  radosti u 19.15, bila je čudo u bojama koje su prštale iz komentara Milke Babović, provođenja vremena s ocem koji me „zarazio“ sportom, slatkog zagrljaja sa svojom jedinicom i gledanja Popaja i Tom i Jerry-ija na povratku iz vrtića. Bila je vizualni pečat tuge ratnih godina, lica iz Vukovara koja su se usjekla u sjećanje da zauvijek peku…

Puno besanih noći proveli smo zajedno u krugu bolnice, jer u dežurstvu zapravo ne možeš spavati. Stalno čekaš hoće li se nešto dogoditi pacijentima na klinici ili nekom nesretniku izvana. Moraš biti brz, spreman, bistre glave. I tako prolaze minute, sati, mjeseci i godine, a televizija i ti se ne smijete umoriti! Situaciju su spasili brojni novi programi koji su bili dostupni 24 sata da ne buljim u onaj snijeg na ekranu zamišljajući se na nekom drugom mjestu gdje mi uz svaki zvuk telefona srce neće raditi 150/min pitajući se hoću li biti dorasla zadatku koji me možda čeka. Vikendom, blagdanom, radnim danima….

Nažalost je bila i svjedok dugih dana oporavka od bolesti, buđenja u bolničkoj sobi uz „Medvjediće dobra srca“ i želje za životom i zdravljem za sebe i svoje najbliže… Samo da nije tišina! Samo da sve prođe!

Jer kad se pogase svjetla, djeca odu u novi život, opereš zadnju čašu nakon druženja s prijateljima sjedneš na trosjed pored supruga, još jedno piće, daljinski u ruku i tražiš… tražiš…

i razgovaraš i gledaš, sabireš dojmove, smiješ se i plačeš, a pozadinska buka mirno odrađuje svoj zadatak.

Kolumna u REflektoru Slobodne Dalmacije siječanj 2017.

Dragi svi,

u petak 27. siječnja u 15.30 u sklopu Sajma zdravlja i vjenčanja možete poslušati moje predavanje na temu Mama, boli me uho!

Svi koji dođu dobit će besplatni primjerak priručnika za roditelje istog naslova.

Pričat ćemo o upalama uha u djece, postavljanju cjevčica u uši, mjerama prevencije upale uha….

Ulaz je slobodan.

Čekamo Vas!

Subota je… al Marietu boli uho…. zato se mora otvoriti ambulanta…bez uniforme…. za moju Supermenku.